1I stade narod zlobno mrmljati u Jahvine ui. Kad to u Jahve, planu gnjevom. Jahvin oganj izbi meu njima i spali jedan kraj tabora. 2Narod zavapi Mojsiju, a Mojsije se pomoli Jahvi i oganj se utia. 3Ono se mjesto prozva Tabera, jer je Jahvin oganj ondje zaplamtio na njih. 4Svjetinu koja se oko njih skupila obuzme pohlepa za jelom. Izraelci se opet upuste u jadikovanje govorei: "Tko e nas nasititi mesom? 5Sjeamo se kako smo u Egiptu jeli badava ribe, krastavaca, dinje, prase, luka i enjaka. 6Sad nam ivot vene; nema niega, osim mane, pred naim oima." 7Mana je bila kao zrno korijandera i nalik na bdelij. 8Narod iao naokolo, skupljao je, a onda tro kamenom na kamenoj ploi ili stupao u stupi. Kuhao ju je u loncu i od nje pravio kolae. Okus joj bijae kao okus kolaa zgotovljena u ulju. 9Kad bi se nou sputala rosa po taboritu, s njome bi se spustila i mana. 10Mojsije je sluao kako jadikuje narod u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj ator. Gnjev Jahvin estoko planu i Mojsije se raalosti. 11"Zato zlostavlja slugu svoga?" - upravi Mojsije rije Jahvi. "Zato nisam stekao milost u tvojim oima kad si na me uprtio teret svega ovog naroda? 12Zar je od mene potekao sav ovaj narod? Zar sam ga ja rodio, kad veli: 'Nosi ga u svome krilu, kao to dojilja nosi dojene, u zemlju to sam je pod zakletvom obeao njihovim oevima!' 13Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku koji plae oko mene govorei: 'Daj nam mesa da jedemo!' 14Ja sam ne mogu nositi sav ovaj narod. Preteko je to za me. 15Ako e ovako sa mnom postupati, radije me ubij, ako sam stekao milost u tvojim oima, da vie ne gledam svoga jada." 16Onda Jahve ree Mojsiju: "Skupi mi sedamdeset mueva izmeu starjeina izraelskih za koje zna da su starjeine narodu i njegovi nadglednici. Dovedi ih u ator sastanka pa neka ondje zauzmu svoja mjesta s tobom. 17Ja u sii i ondje s tobom govoriti; uzet u neto duha koji je na tebi i stavit u ga na njih. Tako e s tobom nositi teret naroda da ga ne nosi sam. 18Nadalje, kai narodu: Za sutra se posvetite i jest ete mesa, jer ste mrmljali u ui Jahvi govorei: 'Tko e nas nasititi mesa? U Egiptu nam je bilo dobro.' Jahve e vam, dakle, dati mesa da jedete. 19Neete ga jesti samo jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 20nego cio mjesec, sve dok vam ne izbije na nosnice i ne ogadi vam se, jer ste odbacili Jahvu koji je meu vama mrmljajui pred njim rijeima: 'Zato smo uope odlazili iz Egipta!'" 21"Naroda u kojemu se nalazim", odgovori Mojsije, "ima est stotina tisua pjeaka, a ti kae: 'Mesa u im dati da jedu mjesec dana.' 22Moe li im se naklati sitne i krupne stoke da im dostane? Mogu li im se sve ribe iz mora zgrnuti da im bude dosta?" 23Jahve ree Mojsiju: "Zar je ruka Jahvina tako kratka? Sad e vidjeti hoe li se obistiniti moja rije ili nee." 24Mojsije izae i kaza narodu Jahvine rijei. Onda skupi sedamdeset mueva izmeu narodnih starjeina i smjesti ih oko atora. 25Jahve sie u oblaku i poe s njim govoriti. Zatim uze od duha koji bijae na njemu i stavi na onu sedamdesetoricu starjeina. Kad duh poinu na njima, poee prorokovati, ali to vie nikad ne uinie. 26Dvojica ostadoe u taboru. Jednome je bilo ime Eldad, a drugome Medad. Duh je i na njima poinuo - bili su i oni meu upisanima, premda nisu doli u tabor - te poee u taboru prorokovati. 27Neki mladi otra te javi Mojsiju: "Eldad i Medad", ree, "prorokuju u taboru!" 28Joua, sin Nunov, koji je posluivao Mojsija od svoje mladosti, prozbori i ree: "Mojsije, gospodaru moj, uutkaj ih!" 29Mojsije mu odgovori: "Zar si zavidan zbog mene! Oh, kad bi sav narod Jahvin postao prorok! Kad bi Jahve na njih izlio svoga duha!" 30Potom se Mojsije i starjeine izraelske vrate u tabor. 31Tada Jahve zapovjedi te zapuhnu vjetar i nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, na dan hoda i s ove i s one strane tabora, na dva lakta iznad zemlje. 32Narod je ustao te je toga cijeloga dana, svu no i cio sutranji dan skupljao prepelice. Onaj tko ih je skupio najmanje imao je deset homera. 33Zatim ih razastrijee oko tabora. Meso jo bijae meu njihovim zubima - jo ga nisu provakali - kadli planu Jahvin gnjev protiv naroda: Jahve udari narod stranim pomorom. 34Ono se mjesto prozva Kibrot Hataava, jer su ondje pokopali one koji se bijahu polakomili. 35Iz Kibrot Hataave narod se zaputi u Haserot. I utabori se u Haserotu.