1A Mirjam i Aron uzee rogoboriti protiv Mojsija zbog ene Kuanke kojom se oenio; jer bijae uzeo za enu jednu Kuanku. 2"Zar je samo Mojsiju govorio Jahve?" - rekoe mu. "Zar i nama nije govorio?" Jahve to u. 3Mojsije je bio veoma skroman ovjek, najskromniji ovjek na zemlji. 4I odmah ree Jahve Mojsiju, Aronu i Mirjami: "Vas se troje pojavite u atoru sastanka." Njih se troje pojavi. 5U stupu oblaka sie Jahve te stade na ulazu u ator. Zovnu Arona i Mirjamu. Kad njih dvoje istupi naprijed, 6ree Jahve: "Sasluajte rijei moje: Nae li se meu vama prorok, u vienju njemu ja se javljam, u snu njemu progovaram. 7Ali nije tako sa slugom mojim Mojsijem. Od svih u kui mojoj najvjerniji je on. 8Iz usta u usta njemu ja govorim, oevidnou, a ne zagonetkama, i lik Jahvin on smije gledati. Kako se onda niste bojali govoriti protiv sluge moga Mojsija?" 9Uskipjevi gnjevom na njih, Jahve ode. 10im se od atora oblak udaljio, gle! Mirjam ogubavi, kao snijegom posuta. Aron se okrenu prema Mirjami, a to guba na njoj. 11Tada rekne Aron Mojsiju: "Gospodaru moj, ne svaljuj na nas kazne za grijeh koji smo u ludosti poinili i kojega smo krivci. 12Ne daj da ona ostane kao mrtvo dijete kojemu je ve na izlasku iz majine utrobe meso napol uniteno!" 13Tada zavapi Mojsije Jahvi: "Boe, molim te, ozdravi je!" 14"Da joj je otac njezin pljunuo u lice", ree Jahve Mojsiju, "zar se ne bi morala stidjeti sedam dana? Neka i ona bude odvojena izvan tabora sedam dana, pa neka se poslije opet pripusti." 15Tako je Mirjam bila odvojena izvan tabora sedam dana. Narod nije na put polazio dok Mirjam nije opet bila priputena. 16Poslije toga narod krenu iz Haserota i utabori se u pustinji Paranu.