1Tada zagraja sva zajednica i poe vikati. I te noi narod plakae. 2Svi su Izraelci mrmljali protiv Mojsija i Arona. Sva im je zajednica govorila: "Kamo sree da smo pomrli u zemlji egipatskoj! Ili da smo pomrli u ovoj pustinji! 3Zato nas Jahve vodi u tu zemlju da padnemo od maa a ene nae i djeca da postanu roblje! Zar nam ne bi bilo bolje da se vratimo u Egipat!" 4Jedan je drugome govorio: "Postavimo sebi vou i vratimo se u Egipat!" 5Mojsije i Aron padoe niice pred svom okupljenom izraelskom zajednicom. 6A Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov, koji bijahu meu onima to su izviali zemlju, razderae svoju odjeu. 7Zatim rekoe svoj zajednici izraelskoj: "Zemlja kroz koju smo proli da je istraimo izvanredno je dobra. 8Ako nam Jahve bude dobrostiv, u tu e nas zemlju dovesti i dat e nam je. To je zemlja u kojoj tee med i mlijeko. 9Samo, nemojte se buniti protiv Jahve! Ne bojte se naroda one zemlje: ta on je zalogaj za nas. Oni su bez zatite, a s nama je Jahve! Ne bojte ih se!"

10I dok je sva zajednica ve mislila da ih kamenuje, pokaza se Slava Jahvina u atoru sastanka svima sinovima Izraelovim. 11Tada ree Mojsiju: "Dokle e me taj narod prezirati? Dokle mi nee vjerovati unato svim znamenjima to sam ih meu njima izvodio? 12Udarit u ih pomorom i istrijebiti, a od tebe u uiniti narod vei i moniji od njega." 13Onda Mojsije ree Jahvi: "Egipani su shvatili da si ti, svojom moi, izveo ovaj narod izmeu njih. 14Oni su to kazali iteljima one zemlje. Ve su saznali da si ti, Jahve, usred ovog naroda, kojemu se oituje licem u lice, i da ti, Jahve, u oblaku stoji nad njima; da obdan u stupu od oblaka, a obno u stupu od ognja ide pred njima. 15Zato, ako pobije ovaj narod kao jednoga ovjeka, narodi koji su uli glas o tebi rei e: 16'Jahve je bio nemoan da dovede ovaj narod u zemlju koju mu je pod zakletvom obeao, i zato ih je poubijao u pustinji.' 17Zato neka se snaga moga Gospodina uzvisi, kako si najavio rekavi: 18'Jahve je spor na srdbu, a bogat milosrem; podnosi opainu i prijestup, ali krivca ne ostavlja nekanjena, nego opainu otaca kanjava na djeci do treega i etvrtog koljena.' 19Oprosti krivnju ovome narodu po veliini svoga milosra, kao to si vodio ovaj narod od Egipta dovde." 20"Opratam po rijei tvojoj", ree Jahve. 21"Ali ipak, tako ja iv bio i slave se Jahvine napunila sva zemlja, 22ni jedan od ljudi koji su vidjeli slavu moju i znamenja to sam ih izveo u Egiptu i u pustinji, pa me ipak iskuavali ve deset puta ne hotei posluati moj glas, 23nee vidjeti zemlje to sam je pod zakletvom obeao njihovim ocima; nitko od onih koji me preziru nee je vidjeti. 24A slugu svoga Kaleba, jer je u njemu drukiji duh i jer mi bijae posluan, njega u ja dovesti u zemlju u koju je iao i njegovi e je potomci zaposjesti! Neka Amaleani i Kanaanci samo ostanu u dolini. 25Sutra se vratite i krenite u pustinju put Crvenog mora." 26Jo ree Jahve Mojsiju i Aronu: 27"Dokle e ta opaka zajednica mrmljati protiv mene? uo sam tube to ih Izraelci na me diu. 28Kai im: Tako ja iv bio, objavljuje Jahve, kako ste na moje ui govorili, tako u vam i uiniti. 29U ovoj pustinji popadat e vaa mrtva tijela: svih vas koji ste ubiljeeni u bilo koji va popis od dvadeset godina pa naprijed, koji ste rogoborili protiv mene. 30Neete ui u zemlju na koju sam svoju ruku digao da vas u njoj nastanim, osim Kaleba, sina Jefuneova, i Joue, sina Nunova. 31A vau djecu, o kojoj kaete da bi postala roblje, njih u uvesti da nastane zemlju to ste je vi prezreli. 32A vi? Neka vam tjelesa popadaju u ovoj pustinji! 33Vai sinovi neka lutaju pustinjom etrdeset godina, neka trpe zbog vae nevjere dok vam ne ispropadaju tjelesa u ovoj pustinji. 34Prema broju dana u koje ste istraivali zemlju - dana etrdeset, za svaki dan jednu godinu - ispatajte svoje opaine etrdeset godina. Iskusite to znai mene napustiti. 35Ja, Jahve, to kaem: tako u postupiti s ovom opakom zajednicom to se sjatila protiv mene. U ovoj istoj pustinji neka zavri! Tu neka izgine." 36A oni ljudi koje Mojsije bijae poslao da istrae zemlju i koji su nakon povratka potakli svu zajednicu da rogobori protiv njega ozloglaujui zemlju; 37oni, dakle, ljudi koji su zlobno ozloglasili zemlju bijahu pomoreni pred Jahvom. 38Od onih ljudi koji su ili da istrae zemlju ostadoe na ivotu jedino Joua, sin Nunov, i Kaleb, sin Jefuneov. 39Kad je Mojsije prenio te rijei svim Izraelcima, narod se uvelike raalosti. 40I uranivi ujutro ponu se uspinjati na vrh brda govorei. "Evo uzlazimo na mjesto o kojem je govorio Jahve jer smo zgrijeili." 41A Mojsije rekne: "Zato krite zapovijed Jahvinu? Neete uspjeti. 42Ne penjite se, da vas ne potuku vai neprijatelji, jer Jahve nije meu vama. 43Ta ondje se pred vama nalaze Amaleani i Kanaanci te ete od maa pasti jer ste se odvratili od Jahve i jer Jahve nee biti s vama." 44Ali se oni prkosno penjahu prema vrhu brda, iako se ni Koveg saveza Jahvina ni Mojsije nisu micali iz tabora. 45Amaleani i Kanaanci koji su ivjeli na onome brdu spuste se, udare po njima i raspre ih sve do Horme.