1Bolji je zalogaj suha kruha s mirom nego sa svaom kua puna rtvene peenke. 2Razuman sluga vlada nad sinom sramotnim i s braom e dijeliti batinu. 3Taljika je za srebro i pe za zlato, a srca iskuava Jahve sam. 4Zloinac rado slua usne prijevarne, i laac spremno prislukuje pogubnu jeziku. 5Tko se ruga siromahu, podruguje se Stvoritelju njegovu, i tko se veseli nesrei, ne ostaje bez kazne. 6Unuci su vijenac starcima, a sinovima ures oci njihovi. 7Ne dolikuje budali uzviena besjeda, a jo manje odliniku usne laljive. 8Dar je arobni kamen u oima onoga koji ga daje: kamo se god okrene, uspijeva. 9Tko prikriva prijestup, trai ljubav, a tko glasinu iri, razgoni prijatelje. 10Razumna se ukor jae doima nego bezumna stotina udaraca. 11Opak ovjek ide samo za zlom, ali se okrutan glasnik alje na nj. 12Bolje je nabasati na medvjedicu kojoj ugrabie mlade nego na bezumnika u njegovoj ludosti. 13Tko dobro zlom uzvraa nee ukloniti nesreu od doma svojeg. 14Zametnuti svau isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaa izbije, udalji se! 15Tko opravdava krivoga i tko osuuje pravoga, obojica su mrski Jahvi. 16emu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora! 17Prijatelj ljubi u svako vrijeme, a u nevolji i bratom postaje. 18Nerazuman ovjek daje ruku i jami pred svojim blinjim. 19Grijeh ljubi tko ljubi svau, i tko visoko die svoja vrata, trai propast. 20Opak srcem ne nalazi sree, i komu je jezik zao, zapada u nesreu. 21Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale. 22Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh sui kosti. 23Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici. 24Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oi na kraj zemlje. 25Briga je ocu bezuman sin i alost roditeljki svojoj. 26Ne valja kanjavati pravednika, a nije pravo ni tui odlinike. 27Tko ustee svoje rijei, razumije mudrost, i razuman je ovjek mirna duha. 28I luak se smatra mudrim kada uti i razumnim kad sustee svoje usne.