1Vlastitoj poudi poputa onaj tko zastranjuje, i svaa se usprkos svakom razboru. 2Bezumnomu nije mio razum; stalo mu je dati srcu oduka. 3Kad dolazi opaina, dolazi i prezir i bruka sa sramotom. 4Duboke su vode rijei iz usta neijih, izvor mudrosti bujica to se razlijeva. 5Ne valja se obazirati na opaku osobu, da se pravedniku nanese nepravda na sudu. 6Bezumnikove se usne uputaju u svau i njegova usta izazivlju udarce. 7Bezumnomu su propast vlastita usta i usne su mu zamka ivotu. 8Klevetnikove su rijei kao poslastice: sputaju se u dno utrobe. 9Tko je nemaran u svom poslu, brat je onomu koji rasipa. 10Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utjee i nalazi utoita. 11Bogatstvo je bogatau njegova tvrava i kao visok zid u mati njegovoj. 12Pred slomom se oholi srce ovjeje, a pred slavom ide poniznost. 13Tko odgovara prije nego to saslua, na ludost mu je i sramotu. 14Kad je ovjek bolestan, njegov ga duh podie, a ubijen duh tko e podii? 15Razumno srce stjee znanje i uho mudrih trai znanje. 16Dar ovjeku otvara put i vodi ga pred velikae. 17Prvi je pravedan u svojoj parnici, a kad doe njegov protivnik, opovrgne ga. 18drijeb poravna svae, pa i meu monicima odluuje. 19Uvrijeen brat jai je od tvrda grada i svae su kao prijevornice na tvravi. 20Svatko siti trbuh plodom usta svojih, nasiuje se rodom usana svojih. 21Smrt i ivot u vlasti su jeziku, a tko ga miluje, jede od ploda njegova. 22Tko je naao enu, naao je sreu i stekao milost od Jahve. 23Ponizno molei govori siromah, a grubo odgovara bogata. 24Ima prijatelja koji vode u propast, a ima i prijatelja privrenijih od brata.