1Bolji je siromah koji ivi u nedunosti nego ovjek opakih usana i k tomu bezuman. 2Revnost bez razboritosti nije dobra, i tko brzo hoda, spotie se. 3Ludost ovjeku kvari ivot, a srce mu se ljuti na Jahvu! 4Bogatstvo pribavlja mnoge prijatelje, a siromaha i njegov prijatelj ostavlja. 5Laljiv svjekok ne ostaje bez kazne, i tko iri lai, nee utei. 6Mnogi laskaju licu odlinikovu i svatko je prijatelj ovjeku dareljivu. 7Na siromaha mrze sva braa njegova, jo vie se udaljuju od njega prijatelji njegovi: on hlepi za dobrim rijeima, ali ih ne nalazi! 8Tko stjee razboritost, ljubi sebe, a tko uva razum, nalazi sreu. 9Laljiv svjedok ne ostaje bez kazne, i tko iri lai, propada. 10Ne dolikuje bezumnomu ivjeti raskono, a jo manje sluzi vlast nad knezovima. 11Um ovjeka ustee od srdbe, a ast mu je oprostiti krivicu. 12Kraljev je gnjev kao rika lavlja, a njegova milost kao rosa bilju. 13Nesrea je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokinjavanje svae su enine. 14Kua se i bogatstvo batine od otaca, a od Jahve je ena razumna. 15Lijenost navlai ovjeku dubok san i nemarna dua gladuje. 16Tko se dri zapovijedi, uva ivot svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire. 17Jahvi pozaima tko je siromahu milostiv, i on e mu platiti dobroinstvo. 18Kanjavaj sina svoga dok ima nade, ali ne idi za tim da ga ubije. 19Tko je jarostan, plaa globu, i kad ga tedi, samo uveava njegov gnjev. 20Sluaj savjet i primaj pouku, kako bi naposljetku postao mudar. 21Mnogo je namisli u srcu ovjejem, ali to Jahve naumi, to i bude. 22Draest je ovjekova u dobroti njegovoj, i bolji je siromah od laljivca. 23Strah Gospodnji daje ivot, i tko se njime ispuni, zlo ga ne pohodi. 24Lijenina umae ruku u zdjelu, ali je ustima svojim ne prinosi. 25Udari podsmjehivaa, i lud se opameti; ukori razumnog, i shvatit e znanje. 26Sin je sramotan i pokvaren tko zlostavlja oca i odgoni majku. 27Prestani, sine moj, sluati naputke koji odvode od rijei spoznaje! 28Nevaljao se svjedok podruguje pravdi i usta opakih gutaju nepravdu. 29Pripravljene su kazne podsmjevaima i udarci za lea bezumnika.