1Ne zavidi opakim ljudima niti eli da bude s njima. 2Jer im srce smilja nasilje i usne govore o nedjelu. 3Mudrou se zida kua i razborom utvruje, 4i po znanju se pune klijeti svakim blagom dragocjenim i ljupkim. 5Bolji je mudar od jakoga i ovjek razuman od silne ljudine. 6Jer s promiljanjem se ide u boj i pobjeda je u mnotvu savjetnika. 7Previsoka je bezumnomu mudrost: zato na sudu ne otvara usta svojih! 8Tko smilja zlo zove se uitelj podmukli. 9Ludost samo grijeh snuje, i podrugljivac je mrzak ljudima. 10Klone li u dan bijede, bijedna je tvoja snaga. 11Izbavi one koje vode u smrt; i spasavaj one koji posrui idu na stratite. 12Ako kae: "Nismo za to znali", ne razumije li onaj koji ispituje srca? I ne znade li onaj koji ti uva duu? I ne plaa li on svakomu po njegovim djelima? 13Jedi med, sine moj, jer je dobar, i sae je slatko nepcu tvome. 14Takva je, znaj, i mudrost tvojoj dui: ako je nae, naao si budunost i nada tvoja nee propasti. 15Ne postavljaj, opaki, zasjede stanu pravednikovu, ne ini nasilja boravitu njegovu; 16jer padne li pravednik i sedam puta, on ustaje, a opaki propadaju u nesrei. 17Ne veseli se kad padne neprijatelj tvoj i ne klii srcem kada on posre, 18da ne bi vidio Jahve i za zlo uzeo i obratio srdbu svoju od njega. 19Nemoj se srditi zbog zloinaca, nemoj zavidjeti opakima, 20jer zao ovjek nema budunosti, svjetiljka opakih gasi se. 21Boj se Jahve, sine moj, i kralja: i ne buni se ni protiv jednoga ni protiv drugoga. 22Jer iznenada provaljuje nesrea njihova i tko zna kad e doi propast njihova. 23I ovo je od mudraca: Ne valja biti pristran na sudu. 24Tko opakomu veli: "Pravedan si", proklinju ga narodi i kunu puci; 25a oni koji ga ukore nalaze zadovoljstvo, i na njih dolazi blagoslov sree. 26U usta ljubi tko odgovara poteno. 27Svri svoj posao vani i uredi svoje polje, potom i kuu svoju zidaj. 28Ne svjedoi lano na blinjega svoga: zar e varati usnama svojim? 29Ne reci: "Kako je on meni uinio, tako u i ja njemu; platit u tom ovjeku po djelu njegovu!" 30Prolazio sam mimo polje nekog lijenine i mimo vinograd nekog luaka, 31i gle, sve bijae zaraslo u koprive, i sve pokrio kalj, i kamena ograda poruena. 32Vidjeh to i pohranih u srcu, promotrih i uzeh pouku: 33"Jo malo odspavaj, jo malo odrijemaj, jo malo podvij ruke za poinak, 34i doi e tvoje siromatvo kao skita i oskudica kao oruanik!"