1ovjek koji, po opomeni, ostaje tvrdoglav, u tren e se slomiti, i nee mu biti spasa. 2Narod se veseli kad se mnoe pravednici, a puk uzdie kad zavlada opaki. 3ovjek koji ljubi mudrost, veseli oca svoga, a koji se drui s bludnicama, rasipa imetak. 4Kralj pravicom odrava dravu, a rui je ovjek koji namee dae. 5ovjek koji laska blinjemu svome razapinje mreu stopama njegovim. 6U grijehu je zamka zlu ovjeku, a pravednik likuje i veseli se. 7Pravednik razumije pravo malenih, a opaki ne shvaa spoznaju. 8Podsmjevai uzbunjuju grad, a mudri stiavaju srdbu. 9Kad se mudrac parbi s bezumnikom, il' se srdio, il' se smijao, svejednako mira nema. 10Krvopije mrze potenoga, a pravednici mu se za ivot brinu. 11Bezumnik izlijeva sav svoj gnjev, a mudrac sustee svoju srdbu. 12Ako vladalac poslua rije laljivu, sve mu sluge postaju opake. 13Siromah se i gulikoa susreu: Jahve obojici prosvjetljuje oi. 14Kralj koji sudi siromasima po istini ima prijesto vrst dovijeka. 15iba i ukor podaruju mudrost, a razuzdan mladi sramoti majku svoju. 16Kad se mnoe opaki, mnoi se i grijeh, ali pravednici promatraju propast njihovu. 17Ukori sina svoga, i zadovoljit e te i dati radost dui tvojoj. 18Kad objave nema, narod se razuzda, a blago onome tko se dri Zakona! 19Samim se rijeima sluga ne popravlja, jer se ne pokorava iako umom shvaa. 20Jesi li vidio ovjeka brza na rijeima? I bezumnik ima vie nade nego on. 21Tko mazi slugu svoga od djetinjstva bit e mu poslije neposluan. 22Gnjevljiv ovjek zamee svau, a naprasit ovjek poini mnoge grijehe. 23Oholost ponizuje ovjeka, a ponizan duhom postie asti. 24Tko s lupeom plijen dijeli, mrzi sebe samog: uje proklinjanje i nita ne otkriva. 25Strah ovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje. 26Mnogi trae milost vladaoevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome. 27Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.