1Rije Lemuela, kralja Mase, kojima ga je uila majka njegova. 2Ne, sine moj! Ne, sine srca mog! Ne, sine zavjeta mojih! 3Ne daj snage svoje enama ni putova svojih zatiraima kraljeva. 4Nije za kraljeve, Lemuele, ne pristaje kraljevima vino piti, ni glavarima pie opojno, 5da u piu ne zaborave zakona i prevrnu pravo nevoljnicima. 6Dajte estoko pie onomu koji e propasti i vino ovjeku komu je gorina u dui: 7on e piti i zaboraviti svoju bijedu i nee se vie sjeati svoje nevolje. 8Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika to propadaju. 9Otvaraj usta svoja, sudi pravedno i pribavi pravo siromahu i nevoljniku. 10Tko e nai enu vrsnu? Vie vrijedi ona nego biserje. 11Muevljevo se srce uzda u nju i blagom nee oskudijevati. 12Ona mu ini dobro, a ne zlo, u sve dane vijeka svojeg. 13Pribavlja vunu i lan i vjeto radi rukama marnim. 14Ona je kao laa trgovaka: izdaleka donosi kruh svoj. 15Jo za noi ona ustaje, hrani svoje ukuane i odreuje posao slukinjama svojim. 16Opazi li polje, kupi ga; plodom svojih ruku sadi vinograd. 17Opasuje snagom bedra svoja i ivo mie rukama. 18Vidi kako joj posao napreduje: nou joj se ne gasi svjetiljka. 19Rukama se maa preslice i prstima dri vreteno. 20Siromahu dlan svoj otvara, ruke prua nevoljnicima. 21Ne boji se snijega za svoje ukuane, jer sva eljad ima po dvoje haljine. 22Sama sebi ije pokrivae, odijeva se lanom i purpurom. 23Mu joj je slavan na Vratima, gdje sjedi sa starjeinama zemaljskim. 24Platno tka i prodaje ga i pojase daje trgovcu. 25Odjevena je snagom i dostojanstvom, pa se smije danu buduem. 26Svoja usta mudro otvara i poboan joj je nauk na jeziku. 27Na vladanje pazi ukuana i ne jede kruha besposlice. 28Sinovi njezini podiu se i sretnom je nazivaju, i mu njezin hvali je: 29"Mnoge su ene bile vrsne, ali ti ih sve nadmauje." 30Lana je ljupkost, tata je ljepota: ena sa strahom Gospodnjim zasluuje hvalu. 31Plod joj dajte ruku njezinih i neka je na Vratima hvale djela njezina!