1Sine moj, uj moju mudrost, prigni uho mojoj razboritosti 2da sauva oprez, da ti usne zadre znanje. 3Jer s usana ene preljubnice kaplje med i nepce joj je glae od ulja, 4ali je ona naposljetku gorka kao pelin, otra kao dvosjekli ma. 5Njene noge silaze k smrti, a koraci vode u Podzemlje. 6Ona ne pazi na put ivota, ne mari to su joj staze kolebljive. 7Zato me sada posluaj, sine, i ne odstupaj od rijei mojih usta. 8Neka je put tvoj daleko od nje i ne pribliuj se vratima njezine kue, 9da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine; 10da se ne bi tuinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zasluba ne ode u tuu kuu; 11da ne rida na koncu kad ti nestane tijela i puti 12i da ne kae: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor! 13I ne sluah glasa svojih uitelja, niti priklonih uho onima to me pouavahu. 14I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!" 15Pij vodu iz svoje nakapnice i onu to tee iz tvoga studenca. 16Moraju li se tvoji izvori razlijevati i tvoji potoci tei ulicama? 17Nego neka oni budu samo tvoji, a ne i tuinaca koji su uza te. 18Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa enom svoje mladosti: 19neka ti je kao mila kouta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka! 20Ta zato bi se, sine moj, zanosio preljubnicom i grlio tuinki njedra? 21Jer pred Jahvinim su oima ovjekovi putovi i on motri sve njegove staze. 22Opakoga e uhvatiti njegova zloa i sapet e ga uad njegovih grijeha. 23Umrijet e jer nema pouke, propast e zbog svoje goleme gluposti.