1Sine moj, kad jami blinjemu svojem i da svoju ruku drugome, 2vezao si se vlastitim usnama, uhvatio se rijeima svojih usta; 3uini onda ovo, sine moj: oslobodi se! Jer si dopao u ruke blinjemu svojemu; idi, baci se preda nj i salijei blinjega svoga. 4Ne daj sna svojim oima ni drijema svojim vjeama; 5otmi se kao gazela iz mree i kao ptica iz ruku ptiaru. 6Idi k mravu, lijenino, promatraj njegove pute i budi mudar: 7on nema voe, nadzornika, ni nadstojnika, 8ljeti se sebi brine za hranu i prikuplja jelo u doba etve. 9A ti, dokle e, lijenino, spavati? Kad e se dii oda sna svoga? 10Jo malo odspavaj, jo malo odrijemaj, jo malo podvij ruke za poinak 11i doi e tvoje siromatvo kao skita i tvoja oskudica kao oruanik. 12Nevaljalac i opak ovjek hodi s laljivim ustima; 13namiguje oima, lupka nogama, pokazuje prstima; 14prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zamee svae. 15Zato e mu iznenada doi propast, i uas e se slomiti i nee mu biti lijeka. 16est je stvari koje Gospod mrzi, a sedam ih je gnusoba njegovu biu: 17ohole oi, laljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, 18srce koje smilja grene misli, noge koje hitaju na zlo, 19laan svjedok koji iri lai, i ovjek koji zamee svae meu braom. 20Sine moj, uvaj zapovijedi oca svoga i ne odbacuj nauka matere svoje. 21Privei ih sebi na srce zauvijek, ovij ih oko svoga grla; 22da te vode kada hodi, da te uvaju kada spava i da te razgovaraju kad se probudi. 23Jer je zapovijed svjetiljka, pouka je svjetlost, opomene stege put su ivota; 24da te uvaju od zle ene, od laskava jezika tuinke. 25Ne poeli u svom srcu njezine ljepote i ne daj da te osvoji trepavicama svojim, 26jer bludnici dostaje i komad kruha, dok preljubnica lovi dragocjeni ivot. 27Moe li tko nositi oganj u njedrima a da mu se odjea ne upali? 28Moe li tko hoditi po ivom ugljevlju a svojih nogu da ne oee? 29Tako biva onomu tko ide k eni svoga blinjega: nee ostati bez kazne tko god se nje dotakne. 30Ne sramote li lupea sve ako je krao da gladan utoli glad: 31uhvaen, on sedmerostruko vraa i plaa svim imanjem kue svoje. 32Nerazuman je, dakle, tko se uputa s preljubnicom; duu svoju gubi koji tako ini. 33Bruke i sramote dopada i rug mu se nikad ne brie. 34Jer bijesna je ljubomornost u mua: on ne zna za milost u osvetni dan; 35ne pristaje ni na kakav otkup i ne prima ma kolike mu darove dao.