1Ne propovijeda li mudrost i ne die li razboritost svoj glas? 2Navrh brda, uza cestu, na raskrima stoji, 3kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno vie: 4"Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. 5Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. 6Sluajte, jer u zboriti o vanim stvarima, i moje e usne otkriti to je pravo. 7Jer moje nepce zbori istinu i zloa je mojim usnama mrska. 8Sve su rijei mojih usta pravine, u njima nema nita ni krivo ni prijetvorno. 9Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. 10Primajte radije moju pouku no srebro i znanje poudnije od zlata. 11Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. 12Ja, mudrost, boravim s razboritou i posjedujem znanje umna djelovanja. 13Strah Gospodnji mrnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloe i usta puna lai - to ja mrzim. 14Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. 15Po meni kraljevi kraljuju i velikai dijele pravdu. 16Po meni knezuju knezovi i odlinici i svi suci zemaljski. 17Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me trae. 18U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. 19Moj je plod bolji od ista i eena zlata i moj je prihod bolji od istoga srebra. 20Ja kroim putem pravde, sred pravinih staza, 21da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. 22Jahve me stvori kao poelo svoga djela, kao najraniji od svojih ina, u pradoba; 23oblikovana sam jo od vjenosti, odiskona, prije nastanka zemlje. 24Rodih se kad jo nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. 25Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breuljaka. 26Kad jo ne bijae nainio zemlje, ni poljana, ni poetka zemaljskom prahu; 27kad je stvarao nebesa, bila sam nazona, kad je povlaio krug na licu bezdana. 28Kad je u visini utvrivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; 29kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, 30bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajui pred njim sve vrijeme: 31igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca ovjekova. 32Tako, djeco, posluajte me, blago onima koji uvaju moje putove. 33Posluajte pouku - da steete mudrost i nemojte je odbaciti. 34Blago ovjeku koji me slua i bdi na mojim vratima svaki dan i koji uva dovratnike moje. 35Jer tko nalazi mene, nalazi ivot i stjee milost od Jahve. 36A ako se ogrijei o mene, udi svojoj dui: svi koji mene mrze ljube smrt."