1Mudrost je sazidala sebi kuu, i otesala sedam stupova. 2Poklala je svoje klanice, pomijeala svoje vino i postavila svoj stol. 3Poslala je svoje djevojke da objave svrh gradskih visina: 4"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" A nerazumnima govori: 5"Hodite, jedite od mojega kruha i pijte vina koje sam pomijeala. 6Ostavite ludost, da biste ivjeli, i hodite putem razboritosti." 7Tko pouava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu. 8Ne kori podsmjevaa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli. 9Poui mudroga, i bit e jo mudriji; uputi pravednoga, i uveat e se njegovo znanje. 10Gospodnji strah poetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog. 11"Po meni ti se umnoavaju dani i mnoe ti se godine ivota. 12Ako si mudar, sebi si mudar; bude li podsmjeva, sam e snositi." 13Gospoa ludost puna je strasti, prosta je i ne zna nita. 14I sjedi na vratima svoje kue na stolici, u gradskim visinama, 15te poziva one koji prolaze putem, koji ravno idu svojim stazama: 16"Tko je neiskusan, neka se svrati ovamo!" I nerazumnomu govori: 17"Kradena je voda slatka i ugodno je potajno jesti kruh." 18A on ne zna da su Sjene ondje, da uzvanici njezini poivaju u Podzemlju.