1Blagoslivljaj Jahvu, duo moja, Jahve, Boe moj, silno si velik! Odjeven velianstvom i ljepotom, 2svjetlou ogrnut kao platem! Nebo si razapeo kao ator, 3na vodama sagradio dvorove svoje. Od oblaka pravi kola svoja, na krilima vjetrova putuje. 4Vjetrove uzima za glasnike, a arki oganj za slugu svojega. 5Zemlju si stavio na stupove njene: nee se poljuljati u vijeke vjekova, 6pokrio si je vodama bezdanim k'o haljinom, iznad bregova stajahu vode; 7na tvoju se prijetnju povukoe, od tvoje grmljavine zadrhtae. 8Bregovi se digoe, doline spustie na mjesto koje si im odredio. 9Odredio si granicu koju ne smiju prijei, da opet ne pokriju zemlju. 10Izvore svraa u potoke to ubore meu brdima. 11Oni poje sve ivine poljske, divlji magarci e gase u njima. 12Uz njih se gnijezde ptice nebeske i pjevaju meu granama. 13Ti natapa bregove iz dvorova svojih, zemlja se nasiuje plodom tvojih ruku. 14Ti daje te nie trava za stoku i bilje na korist ovjeku da izvede kruh iz zemlje 15i vino to razvedruje srce ovjeje; da uljem lice osvjei i da kruh okrijepi srce ovjeku. 16Stabla se Jahvina napajaju hranom, cedri libanonski koje on zasadi. 17Ondje se ptice gnijezde, u empresu dom je rodin. 18Visoki bregovi daju kozorogu a peine jazavcu sklonite. 19Ti si stvorio mjesec da oznauje vremena i sunce znade kada ima zai. 20Kad razastre tmine i no se spusti, tad se uljaju u njoj ivotinje umske. 21Lavii riu za plijenom i od Boga hranu trae. 22Kad sunce ograne, nestaju i lijeu na leaje. 23Tad ovjek izlazi na dnevni posao i na rad do veeri. 24Kako su brojna tvoja djela, o Jahve! Sve si to mudro uinio: puna je zemlja stvorenja tvojih. 25Eno mora, velika i iroka, u njemu vrve gmazovi bez broja, ivotinje male i velike. 26Onud prolaze nemani, Levijatan kojeg stvori da se igra u njemu. 27I sva ova bia eljno ekaju da ih nahrani na vrijeme. 28Daje li im, tada sabiru: otvara li ruku, nasite se dobrima. 29Sakrije li lice svoje, tad se rastue; ako dah im oduzme, ugibaju i opet se u prah vraaju. 30Poalje li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavlja lice zemlje. 31Neka dovijeka traje slava Jahvina: nek' se raduje Jahve u djelima svojim! 32On pogleda zemlju i ona se potrese, dotakne bregove, oni se zadime. 33Pjevat u Jahvi dokle god ivim, svirat u Bogu svome dokle god me bude. 34Bilo mu milo pjevanje moje! Ja u se radovati u Jahvi. 35Nek' zloinci sa zemlje nestanu i bezbonika nek' vie ne bude! Blagoslivljaj Jahvu, duo moja! Aleluja!