1Hvalite Jahvu, prizivajte mu ime, navjeujte meu narodima djela njegova! 2Pjevajte mu, svirajte mu, pripovijedajte sva njegova udesa! 3Diite se svetim imenom njegovim, neka se raduje srce onih to trae Jahvu! 4Traite Jahvu i njegovu snagu, traite svagda njegovo lice! 5Sjetite se udesa koja uini, njegovih uda i sudova usta njegovih! 6Abrahamov rod sluga je njegov, sinovi Jakovljevi njegovi izabranici! 7On je Jahve, Bog na; po svoj su zemlji njegovi sudovi! 8On se uvijek sjea svojega Saveza, rijei koju dade tisui narataja: 9Saveza koji sklopi s Abrahamom i zakletve svoje Izaku. 10Ustanovi je kao zakon Jakovu, Izraelu vjeni Savez, 11govorei: "Tebi u dati kanaansku zemlju kao dio u batinu vau." 12Kad ih jo bjee malo na broju, vrlo malo, i kad bjehu pridolice u njoj, 13ili su od naroda do naroda, iz jednoga kraljevstva k drugom narodu, 14ali ne dopusti nikom da ih tlai, kanjavae zbog njih kraljeve: 15"Ne dirajte u moje pomazanike, ne nanosite zla mojim prorocima!" 16I on pozva glad na zemlju, sve zalihe uniti krune. 17Pred njima ovjeka posla: Josip u ropstvo bijae prodan. 18Sputae uzama noge njegove, u gvoe mu vrat stavie, 19dok se ne ispuni prorotvo njegovo, Jahvina ga rije potvrdi. 20Kralj naredi da ga drijee, naroda poglavar oslobodi njega. 21Za domaina ga stavi kui svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga, 22da velikae njegove po volji ui i starce njegove mudrosti da vodi. 23Tad Izrael u Egipat ue, Jakov doljak bjee u Kamovoj zemlji. 24Narod svoj umnoi veoma, uini ga jaim od dumana. 25Okrenu im srce da zamrze narod njegov, da slugama njegovim opaki budu. 26Mojsija posla, slugu svoga, Arona, kog odabra. 27injahu meu njima znake njegove i udesa u Kamovoj zemlji. 28Posla tmine, i smrknu se, al' prkosie oni rijeima njegovim. 29U krv im vode prometnu i pobi ribe njihove. 30Zemljom im abe provrvjee, prodrijee i u dvore kraljevske. 31Ree, i muha roj doletje i komarci u sve kraje njine. 32Mjesto kie grad im dade, ognjene munje po njihovoj zemlji. 33Udari im lozu i smokve, polomi stabla u krajima njinim. 34Ree, i skakavci dooe i bezbrojne gusjenice s njima. 35U zemlji im prodrijee svu bilinu, prodrijee rod njihovih njiva. 36Pobi sve prvoroene u njihovoj zemlji, sve prvine snage njihove. 37Izvede ih sa srebrom i zlatom; u plemenima njinim bolesnih ne bjee. 38Odlasku njihovu Egipat se obradova, jer ga od njih strah spopade. 39Rasprostro je oblak kao pokrov i oganj da se obno sja. 40Zamolie, i dovede prepelice, nebeskim ih kruhom tad nahrani. 41Hrid rascijepi, i provri voda, pustinjom potee kao rijeka. 42Tad se sjeti svete rijei svoje to je zada sluzi svome Abrahamu. 43Puk svoj s klicanjem izvede i s veseljem izabrane svoje. 44I dade im zemlje poganske, trud naroda batinie, 45da uvaju naredbe njegove i zakone da mu paze. Aleluja!