1Aleluja! Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je vjena ljubav njegova! 2Tko e izre' djela moi Jahvine, tko li mu iskazat' sve pohvale? 3Blaeni to dre naredbe njegove i ine pravo u svako doba! 4Sjeti me se, Jahve, po dobroti prema svome puku, pohodi me spasenjem svojim 5da uivam sreu izabranih tvojih, da se radujem radosti naroda tvoga, da tvojom se batinom ponosim. 6Zgrijeismo kao oci nai, inismo bezakonje, bezbono radismo. 7Oci nai u Egiptu, nehajni za udesa tvoja, ne spominjahu se velike ljubavi tvoje, ve na Svevinjeg digoe se na Crvenom moru. 8Al' on ih izbavi rad' imena svoga da pokae silu svoju. 9Zapovjedi Crvenome moru, i presahnu ono, provede ih izmed vala kao kroz pustinju. 10Iz ruku mrzitelja njih izbavi, oslobodi iz ruku dumana. 11I prekrie vode neprijatelje njine, ne ostade nijednoga od njih. 12Vjerovahu rijeima njegovim i hvale mu pjevahu. 13Zaboravie brzo djela njegova, ne uzdae se u volju njegovu. 14Pohlepi se dae u pustinji, iskuavahu Boga u samoi. 15I dade im to iskahu, al' u due njine on groznicu posla. 16Zavidjee tada Mojsiju u taboru, Aronu, kog posveti Jahve. 17Otvori se zemlja, Datana prodrije, Abiramovo pokri mnotvo. 18Oganj pade na sve mnotvo njino i zlotvore plamen saga. 19Nainie tele na Horebu, klanjahu se liku od zlata slivenu. 20Zamijenie Slavu svoju likom bika to prodire travu. 21Zaboravie Boga, koji ih izbavi u Egiptu znamenja inei 22i udesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru. 23Ve namisli da ih satre, al' Mojsije, izabranik njegov, zauze se za njih da srdbu mu odvrati, te ih ne uniti. 24Prezree oni zemlju eljkovanu ne vjeruju' njegovoj rijei. 25Mrmljahu pod atorima svojim, ne posluae glasa Jahvina. 26Zakle se tada podignutom rukom: sve e ih pokosit' u pustinji, 27potomstvo njino me' narode razbacat', njih razasut' po zemljama. 28Posvetie se Baal Peoru i jedoe rtve bogova mrtvih. 29Razjarie ga nedjelima svojim, i on na njih poast baci. 30Al' se Pinhas die, sud izvri i poasti nesta tada. 31U zasluge to mu ue u sva pokoljenja dovijeka. 32Razjarie ga opet kraj voda meripskih, i Mojsija zlo pogodi zbog njih, 33jer mu duh ve ogorie, nesmotrenu rije izusti. 34I ne istrijebie naroda za koje im Jahve bjee naredio. 35S poganima mijeahu se, nauie djela njina. 36tovahu likove njihove, koji im postae zamka. 37rtvovahu sinove svoje i svoje keri zlodusima. 38Prolijevahu krv nevinu, krv sinova i keri svojih, koje rtvovahu likovima kanaanskim. Zemlja bjee krvlju okaljana, 39djelima se svojim uprljae, uinie preljub svojim nedjelima. 40Na svoj narod Jahve srdbom planu, zgadi mu se njegova batina. 41Predade ih u ruke pogana te vladahu njima mrzitelji njini. 42Muili ih neprijatelji i tlaili rukom svojom. 43Preesto ih izbavljae, al' ga razjarie naumima svojim: pokoeni bjehu za bezakonja svoja. 44On pogleda opet na nevolju njinu kad njihove molitve zau 45i sjeti se svog Saveza s njima, saali se na njih u velikom milosru svome. 46Uini da nau milost u onih to ih bjehu zarobili. 47Spasi nas, Jahve, Boe na, i saberi nas od bezbonih naroda da slavimo tvoje sveto ime, da se tvojom slavom ponosimo. 48Blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, od vijeka dovijeka! I sav narod neka kae: "Amen! Aleluja!"