1Hvalite Jahvu jer je dobar, jer je dovijeka ljubav njegova! 2Tako nek' reknu svi otkupljenici koje Jahve otkupi iz ruke dumanske 3i koje skupi iz svih zemalja, s istoka i sa zapada, sa sjevera i s juga. 4Lutahu pustinjom, u samoi pustoj, puta ne nalaze' do naseljena grada. 5Gladni su bili, eu izmoreni, dua je klonula u njima. 6Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi, i on ih istre iz svih nevolja. 7Pravim ih putem povede da stignu ka gradu naseljenu. 8Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za udesa njegova sinovima ljudskim! 9Jer gladnu duu on nasiti, duu izgladnjelu on napuni dobrima. 10U mraku sjeahu i u tmini, sputani bijedom i gvoima, 11jer su prkosili besjedama Bojim i prezreli naum Svevinjega. 12Srce im stoga skri patnjama: posrtahu, a ne bjee nikog da im pomogne. 13Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja. 14Izvede ih iz tmina i mraka, raskide okove njihove. 15Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za udesa njegova sinovima ljudskim! 16Jer razbi vrata mjedena i gvozdene polomi zasune. 17Zbog svojih bezakonja bolovahu oni, ispataju' svoje opaine: 18svako se jelo gadilo dui njihovoj, do vrata smrti oni dooe. 19Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja. 20Rije svoju posla da ih ozdravi i ivot im spasi od jame grobne. 21Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za udesa njegova sinovima ljudskim! 22Nek' prinose rtve zahvalnice i kliui nek' djela njegova kazuju! 23Oni koji laama zaplovie morem da po vodama silnim trguju: 24oni vidjee djela Jahvina, udesa njegova na puini. 25On ree i olujni se vjetar uzvitla to u visinu die valove mora. 26Do neba se dizahu, u bezdan se sputahu, u nevolji dua im ginula. 27Teturahu i posrtahu kao pijani, sva ih je mudrost izdala. 28Tada zavapie Jahvi u svojoj tjeskobi i on ih istre iz svih nevolja. 29Smiri oluju u tih povjetarac, valovi morski umukoe. 30Obradovae se tiini, u eljenu luku on ih povede. 31Neka hvale Jahvu za dobrotu njegovu, za udesa njegova sinovima ljudskim! 32Neka ga uzvisuju u narodnom zboru, neka ga hvale u vijeu staraca! 33On pretvori rijeke u pustinju, a izvore vodene u ednu zemlju; 34plodonosnu zemlju u slanu pustaru zbog zloe itelja njezinih. 35On obrati pustinju u jezero, a zemlju suhu u vodene izvore 36i naseli ondje izgladnjele te podigoe grad gdje e ivjeti. 37Zasijae njive, posadie vinograde to im donijee obilnu ljetinu. 38I on ih blagoslovi te se namnoie silno i stada im se ne smanjie. 39Prorijeeni bjehu i prezreni pod teretom patnja i nevolja. 40Onaj to izlijeva prezir na knezove pusti ih da po bespuu pustom lutaju. 41Iz nevolje podie ubogog i obitelji k'o stada umnoi. 42Vide' to, estiti neka se raduju, a zloa neka sebi usta zaepi! 43Tko je mudar nek' o svemu tom razmilja i nek' uvidi dobrotu Jahvinu!