1Zborovoi. Davidov. Jahve, pronie me svega i poznaje, 2ti zna kada sjednem i kada ustanem, izdaleka ti ve misli moje poznaje. 3Hodam li ili leim, sve ti vidi, znani su ti svi moji putovi. 4Rije mi jo nije na jezik dola, a ti, Jahve, sve ve znade. 5S lea i s lica ti me obuhvaa, na mene si ruku svoju stavio. 6Znanje to odve mi je udesno, previsoko da bih ga dokuio. 7Kamo da idem od duha tvojega i kamo da od tvog lica pobjegnem? 8Ako se na nebo popnem, ondje si, ako u Podzemlje legnem, i ondje si. 9Uzmem li krila zorina pa se naselim moru na kraj 10i ondje bi me ruka tvoja vodila, desnica bi me tvoja drala. 11Reknem li: "Nek' me barem tmine zakriju i nek' me no umjesto svjetla okrui!" - 12ni tmina tebi nee biti tamna: no sjaji kao dan i tama kao svjetlost. 13Jer ti si moje stvorio bubrege, satkao me u krilu majinu. 14Hvala ti to sam stvoren tako udesno, to su djela tvoja predivna. Duu moju do dna si poznavao, 15kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, otkan u dubini zemlje. 16Oi tvoje ve tada gledahu djela moja, sve ve bjee zapisano u knjizi tvojoj: dani su mi odreeni dok jo ne bjee ni jednoga. 17Kako su mi, Boe, naumi tvoji nedokuivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov. 18Da ih brojim? Vie ih je nego pijeska! Doem li im do kraja, ti mi preostaje! 19De, istrijebi, Boe, zlotvora, krvoloci nek' odstupe od mene! 20Jer podmuklo se bune protiv tebe, uzalud se diu tvoji dumani. 21Jahve, zar da ne mrzim tvoje mrzitelje? Zar da mi se ne gade protivnici tvoji? 22Mrnjom dubokom ja ih mrzim i drim ih svojim neprijateljima. 23Pronikni me svega, Boe, srce mi upoznaj, iskuaj me i upoznaj misli moje: 24pogledaj, ne idem li putem pogubnim i povedi me putem vjenim!