1Davidov. Blagoslovljen Jahve, hridina moja: ruke mi ui boju a prste ratu. 2On je ljubav moja i tvrava moja, zatita moja, izbavitelj moj, tit moj za koji se sklanjam; on mi narode stavlja pod noge! 3to je ovjek, o Jahve, da ga poznaje, to li edo ljudsko da ga se spominje? 4Poput daka je ovjek, dani njegovi kao sjena nestaju. 5Jahve, nagni svoja nebesa i sii, takni bregove: i zadimit e se! 6Sijevni munjom i raspri dumane, odapni strijele i raspri ih! 7Ruku prui iz visina, istrgni me i spasi iz voda beskrajnih, iz aka sinova tuinskih: 8lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. 9Pjevat u ti, Boe, pjesmu novu, na harfi od deset ica svirat u. 10Ti daje pobjedu kraljevima, koji si spasio Davida, slugu svojega. Od pogubna maa 11spasi mene, oslobodi me iz ruke tuinske; lai govore usta njihova, a desnica krivo prisee. 12Daj da nam sinovi budu kao biljke to rastu od mladosti svoje; a keri nae kao stupovi ugaoni, krasne poput hramskog stupovlja; 13da nam itnice budu pune svakog obilja, s plodovima svakojakim u izobilju; 14ovce nae plodile se na tisue, plodile se beskrajno na naim poljima; stoka naa neka bude tovna! U zidinama nam ne bilo proboja ni ropstva ni plaa na ulicama naim! 15Blago narodu kojem je tako, blago narodu kojem je Jahve Bog!