1Uitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja 2Ljubim te, Jahve, kreposti moja! 3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boe moj, peino moja kojoj se utjeem, tite moj, snago spasenja moga, tvravo moja! 4Zazvat u Jahvu, hvale predostojna, i od dumana bit u izbavljen. 5Valovi smrti okruie mene, prestravie me bujice pogubne. 6Uad Podzemlja sputie me, smrtonosne zamke padoe na me: 7u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi zau, i vapaj moj mu do uiju doprije. 8I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmae se temelji gora, pokrenue se, jer On gnjevom planu. 9Iz nosnica mu dim se die, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ivo od njega plamsa. 10On nagnu nebesa i sie, pod nogama oblaci mu mrani. 11Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. 12Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, 13od blijeska pred licem njegovim uga se ugljevlje plameno. 14Jahve s neba zagrmje, Svevinjega glas se ori. 15Odape strijele i dumane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. 16Morska se dna pokazae, i temelji svijeta postae goli od strane prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. 17On prui s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. 18Od protivnika monog mene oslobodi, od dumana mojih jaih od mene. 19Navalie na me u dan zlosretni, ali me Jahve zatiti, 20na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. 21Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po istoi ruku mojih on me nagradi, 22jer uvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. 23Odredbe njegove sve su mi pred oima, zapovijedi njegove nisam odbacio, 24do sri odan njemu sam bio, uvam se grijeha svakoga. 25Jahve mi po pravdi mojoj vrati, istou ruku mojih vidje. 26S prijateljem ti si prijatelj, potenu potenjem uzvraa. 27S ovjekom istim ti si ist, a lukavca izigrava, 28jer narodu ponienu spasenje donosi, a poniava oi ohole. 29Jahve, ti moju svjetiljku uie, Boe, tminu moju obasjava: 30s tobom udaram na ete dumanske, s Bogom svojim preskaem zidine. 31Savreni su puti Gospodnji, i rije je Boja ognjem kuana. On, samo on, tit je svima koji se k njemu utjeu. 32Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naega? 33Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, 34noge mi dade brze k'o u koute i postavi me na visine vrste, 35ruke mi za borbu uvjeba i miice da luk mjedeni napinju. 36Daje mi tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dri, tvoja me briljivost uzvisi. 37Pouzdanje daje mom koraku, i noge mi vie ne posru. 38Pognah svoje dumane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne unitih. 39Obaram ih, ne mogu se dii, padaju, pod nogama mi lee. 40Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloi. 41Ti dumane moje u bijeg natjera, i rasprih one koji su me mrzili. 42Vapiju u pomo - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. 43Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. 44Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah slui mi. 45Svaki moj apat pokorno on slua, sinovi tuinci meni laskaju; 46sinovi tuinski gube sranost, izlaze dru' iz svojih utvrda. 47ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! 48Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. 49Od dumana me mojih izbavlja i nad protivnike me moje izdie, ti mene od ovjeka silnika spasava. 50Zato te slavim, Jahve, meu pucima i psalam pjevam tvome Imenu: 51umnoio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke.