1Zborovoi. Psalam. Davidov. 2Nebesa slavu Boju kazuju, navijeta svod nebeski djelo ruku njegovih. 3Dan danu to objavljuje, a no noi glas predaje. 4Nije to rije, a ni govor nije, nije ni glas to se moe uti, 5al' po zemlji razlijee se jeka, rijei sve do nakraj svijeta seu. Ondje suncu razape ator, 6te ono k'o enik iz lonice ide, k'o div klie kad prelijee stazu. 7Izlazi ono od nebeskog kraja, i put mu se opet s krajem spaja, ne skriva se nita aru njegovu. 8Savren je Zakon Jahvin - duu krijepi; pouzdano je Svjedoanstvo Jahvino - neuka ui; 9prava je naredba Jahvina - srce sladi; ista je zapovijed Jahvina - oi prosvjetljuje; 10neokaljan strah Jahvin - ostaje svagda; istiniti sudovi Jahvini - svi jednako pravedni, 11dragocjeniji od zlata, od zlata istoga, slai od meda, meda samotoka. 12Sluga tvoj pomno na njih pazi, vrlo brino on ih uva. 13Ali tko propuste svoje da zapazi? Od potajnih grijeha oisti me! 14Od oholosti uvaj slugu svoga da mnome ne zavlada. Tad u biti neokaljan, ist od grijeha velikoga. 15Moje ti rijei omiljele i razmiljanje srca moga pred licem tvojim. Jahve, hridi moja, otkupitelju moj!