1Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je tit ivota moga: pred kime da strepim? 2Kad navale na me zlotvori da mi tijelo deru, protivnici moji i dumani, oni posru i padaju. 3Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. 4Za jedno molim Jahvu, samo to ja traim: da ivim u Domu Jahvinu sve dane ivota svoga, da uivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. 5U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovitu atora svoga, na hridinu on me uzdie. 6I sada izdiem glavu iznad dumana oko sebe. U njegovu u atoru prinositi rtve radosne, Jahvi u pjevat' i klicati. 7Sluaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, uslii me! 8Moje mi srce govori: "Trai lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja traim. 9Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoi moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Boe, Spasitelju moj! 10Ako me otac i mati ostave, Jahve e me primiti. 11Naui me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. 12Bijesu dumana mojih ne predaj me, jer ustadoe na mene svjedoci lani koji dau nasiljem. 13Vjerujem da u uivati dobra Jahvina u zemlji ivih. 14U Jahvu se uzdaj, ojunai se, vrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj!