1Davidov. Pouna pjesma. Blaen onaj kome je grijeh otputen, kome je zloin pokriven! 2Blago ovjeku kome Jahve ne ubraja krivnju i u ijemu duhu nema prijevare! 3Preutjet' sam htio, al' kosti mi klonue od neprestana jecanja. 4Danju i nou ruka me tvoja titala, snaga mi se troila k'o za ljetnih ega. 5Tad grijeh svoj tebi priznah i krivnju svoju vie ne skrivah. Rekoh: "Priznat u Jahvi prijestup svoj", i ti si mi krivnju grijeha oprostio. 6Zato nek' ti se moli pobonik svaki u asu nevolje. Kad bujice silne navale, njega nee stii. 7Utoite ti si moje, od tjeskobe ti e me sauvat', odjenut' me radou spasenja. 8Uit u te, put ti kazat' kojim ti je ii, svjetovat u te, oko e moje bdjeti nad tobom. 9Ne budite kao konj ili mazga bez razuma: divljinu im kroti voicama i uzdom, inae im se ne primii! 10Bezbonika taru mnoge nevolje, a tko se uzda u Jahvu, njega okruuje milost. 11Radujte se Jahvi i kliite, pravedni, kliite svi koji ste srca estita!