1Zborovoi. Jedutunu. Psalam. Davidov. 2Odluio sam: "uvat u put svoj da ne zgrijeim jezikom; usta u svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbonik." 3Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne putah, ali uzalud - bol mi postade gora. 4U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: 5"Objavi mi, Jahve, moj svretak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam nitavan. 6Evo, pedljem si mi dane izmjerio, ivot moj je kao nita pred tobom: tek daak je svaki ovjek. 7Poput sjene ovjek prolazi tek daak je sve bogatstvo njegovo: zgre, a ne zna tko e ga pokupiti." 8A sada, emu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! 9Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luaku! 10utim i usta ne otvaram, jer tako si ti uinio. 11Bi svoj otkloni od mene, jer izdiem pod teinom ruke tvoje. 12Ti kaznama popravlja ovjeka i sve mu najdrae kao moljac rastae: tek daak je svaki ovjek. 13uj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi posluaj, na suze se moje ne oglui! Jer u tebe ja sam doljak, pridolica kao svi oci moji. 14Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i vie ne budem!