1Zborovoi. Pouna pjesma. Sinova Korahovih. 2Kao to kouta udi za izvor-vodom, tako dua moja ezne, Boe, za tobom. 3edna mi je dua Boga, Boga ivoga: o, kada u doi i lice Boje gledati? 4Suze su kruh moj danju i nou, dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 5Dua moja gine kada se spomenem kako koraah u mnotvu predvode' ih k Domu Bojem uz radosno klicanje i hvalopojke u povorci sveanoj. 6to si mi, duo, klonula i to jeca u meni? U Boga se uzdaj, jer opet u ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog! 7Tuguje dua u meni, stoga se tebe spominjem iz zemlje Jordana i Hermona, s brda Misara. 8Bezdan doziva bezdan bukom slapova tvojih: sve vode tvoje i vali preko mene prijeoe. 9Nek' mi danju Jahve naklonost udijeli, a nou pjesmom u hvalit' Boga ivota svog. 10Rei u Bogu: "Hridino moja, zato me zaboravlja? Zato obilazim alostan, pritisnut dumanima?" 11Kosti mi se lome od poruge neprijatelja dok me svednevice pitaju: "Gdje ti je Bog tvoj?" 12to si mi, duo, klonula i to jeca u meni? U Boga se uzdaj, jer opet u ga slaviti, spasenje svoje, Boga svog!