1Zborovoi. Sinova Korahovih. Pouna pjesma. 2Boe, uima svojim sluasmo, oevi nam pripovijedahu nai, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim. 3Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih rairio. 4Maem svojim oni zemlju ne zauzee niti im miica njihova donese pobjedu, ve desnica tvoja i tvoja miica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio. 5Ti, o moj Kralju i Boe moj, ti si dao pobjede Jakovu. 6Po tebi dumane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoe. 7U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me ma moj spasavao. 8Nego ti, ti si nas spasio od dumana, ti si postidio one koji nas mrze. 9Diili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda. 10A sad si nas odbacio i posramio nas i vie ne izlazi, Boe, sa etama naim. 11Pustio si da pred dumanima uzmaknemo, i opljakae nas mrzitelji nai. 12Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meu neznaboce. 13U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom. 14Uinio si nas ruglom susjedima naim, na podsmijeh i igraku onima oko nas. 15Na porugu smo neznabocima, narodi kimaju glavom nad nama. 16Svagda mi je sramota moja pred oima i stid mi lice pokriva 17zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dumanina. 18Sve nas to snae iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga, 19niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze, 20kad si nas smrvio u boravitu akalskom i smrtnim nas zavio mrakom. 21Da smo i zaboravili ime Boga naega, da smo ruke k tuem bogu podigli: 22zar Bog toga ne bi saznao? Ta on poznaje tajne srdaca! 23Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje. 24Preni se! to spava, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka! 25Zato lice svoje sakriva, zaboravlja bijedu i nevolju nau? 26Jer dua nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio. 27Ustani, u pomo nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!