1Zborovoi. Po napjevu "Ljiljani". Sinova Korahovih. Pouna pjesma. Svadbena pjesma. 2Iz srca mi naviru rijei divne: pjesmu svoju ja kralju pjevam, jezik mi je k'o pisaljka hitra pisara. 3Lijep si, najljepi od ljudskih sinova, po usnama ti se milina prosula, stoga te Bog blagoslovio dovijeka. 4Pripai ma uz bedra, junae, ogrni se sjajem i velianstvom! 5Zajai i kreni za istinu, za vjernost i pravdu, zapni luk i desnicu svoju proslavi! 6Otre su strelice tvoje, narodi padaju pred tobom i kraljeve dumane ostavlja hrabrost. 7Prijestolje je tvoje, Boe, u vijeke vjekova, i pravedno ezlo - ezlo je tvog kraljevstva! 8Ti ljubi pravednost, a mrzi bezakonje, stoga Jahve, Bog tvoj, tebe pomaza uljem radosti kao nikog od tvojih drugova. 9Smirnom, alojem i kasijom miriu ti haljine, iz dvorova bjelokosnih harfe te vesele. 10Kraljevske ti keri idu u susret, zdesna ti je kraljica u zlatu ofirskom. 11"Sluaj, keri, pogledaj, prisluhni: zaboravi svoj narod i dom oca svog! 12Zaeli li kralj ljepotu tvoju, smjerno se pokloni njemu jer je on gospodar tvoj. 13Narod tirski dolazi s darovima, naklonost tvoju trae prvaci naroda." 14Sva lijepa koraa ki kraljeva u haljinama zlatom vezenim. 15U haljini od veza arena kralju je dovode, pratnja su joj djevice, druge njezine. 16S veseljem ih vode i s klicanjem u kraljeve dvore ulaze. 17Oce tvoje naslijedit e tvoji sinovi, postavit e ih knezovima na svoj zemlji. 18Iz koljena u koljeno navijetat e ime tvoje, hvalit e te narodi u vijeke vjekova.