1Zborovoi. Sinova Korahovih. Psalam. 2Posluajte ovo, svi narodi, ujte, svi stanovnici zemlje, 3vi, djeco puka, i vi, odlinici, bogati i siromani zajedno! 4Moja e usta zboriti mudrost, i moje srce misli razumne. 5K pounoj izreci priklonit u uho, uz harfu u izloit' svoju zagonetku. 6to da se bojim u danima nesree kad me opkoli zloba izdajica 7koji se u blago svoje uzdaju i silnim se hvale bogatstvom? 8Ta nitko sebe ne moe otkupit' ni za se dati Bogu otkupninu: 9ivotu je cijena previsoka, i nikada je nee platiti 10tko eli ivjeti dovijeka i ne vidjeti jamu grobnu. 11Jer, i mudri umiru, pogiba i luak i bezumnik: bogatstvo svoje ostavlja drugima. 12Grobovi im kue zasvagda, stanovi njihovi od koljena do koljena, sve ako se zemlje nazivale imenima njihovim. 13ovjek koji nerazumno ivi slian je stoci koja ugiba. 14Takav je put onih koji se ludo uzdaju, to je konac onih koji uivaju u srei: 15Poput stada redaju se u Podzemlju, smrt im je pastir, a dobri njima vladaju. Njihova e lika brzo nestati, Podzemlje e im biti postojbina. 16A moju e duu Bog ugrabiti Podzemlju iz panda i milostivo me primiti. 17Ne boj se ako se tko obogati i ako se povea blago doma njegova: 18kad umre, nita nee ponijeti sa sobom, i blago njegovo nee s njime sii. 19Ako se u ivotu drao sretnim - "Govorit e se da ti je dobro bilo!" - 20i on e doi u skup otaca svojih, gdje svjetlosti vie vidjeti nee. 21ovjek koji nerazumno ivi slian je stoci koja ugiba.