1Zborovoi. Pouna pjesma. Davidova. 2Kad je Edomac Doeg aulu javio: "David je uao u kuu Abimelekovu. 3to se to hvali pakou, silnie nesmiljeni? 4Neprestano snuje o propasti, jezik ti je britva nabruena, spletkaru! 5Zlo voli vie nego dobro, i la vie nego pravednost! 6Mili su ti pogubni govori, laljivi jezie! 7Bog e te zato satrti, zauvijek te ukloniti; iupat e te iz tvog atora, iskorijeniti iz zemlje ivih. 8Pravednici e gledati s uasom i njemu se smijati: 9"Gle ovjeka koji ne uze Boga za svoju zatitu, ve se uzdao u veliko bogatstvo i osilio u svojim zloinima!" 10A ja, k'o zelena maslina u Domu Bojem, uzdam se u Boju dobrotu dovijeka. 11Hvalit u te svagda to si to uinio i slavit u tvoje ime, jer je dobrostivo, pred licem tvojih pobonika.