1Zborovoi. Uza iana glazbala. Pouna pjesma. Davidova. 2Pouj mi, Boe, molitvu, ne krij se molbi mojoj: 3obazri se na me i uslii me! Muim se u svojoj tjeskobi, 4zbuni me vika dumanska i tlaenje greniko. Navalie na me nesreom, bijesno me progone. 5Srce mi je ustreptalo i strah me samrtni spopade. 6Uas me i trepet hvata, groza me obuze. 7Zavapih: "O, da su mi krila golubinja, odletio bih da otpoinem! 8Daleko, daleko bih letio, u pustinji se nastanio; 9brzo bih si potraio sklonite od bijesne oluje i vihora." 10Smeti ih, Gospode, podvoji im jezike, jer nasilje i svau vidim u gradu; 11danju i nou zidinama krue; bezakonja su i nevolje u njemu. 12Usred njega zasjede, s ulica mu nepravda i podlost ne odlaze. 13Da me pogrdio dumanin, bio bih podnio; da se digao na me koji me mrzi, pred njim bih se sakrio. 14Ali ti, ti si to bio, meni jednak, prijatelj moj, moj pouzdanik 15s kojim sam slatko drugovao i slono hodismo u Domu Bojemu. 16Smrt neka ih zaskoi, ivi nek' siu u Podzemlje jer im je pakost u stanu i srcu. 17A ja u Boga prizvati, i Jahve e me spasiti. 18Veerom, jutrom i o podne tuan u jecati, i on e uti vapaj moj. 19Dat e mi mira od onih koji me progone: jer mnogi su protiv mene. 20Bog e uti i njih poniziti, Onaj koji kraljuje odvijeka, jer se ne popravljaju, Boga se ne boje. 21Podiu ruke na prijatelje, savez svoj oskvrnjuju. 22Usta su im glaa od maslaca, a srce ratoborno; rijei blae od ulja, a oni - isukani maevi. 23Povjeri Jahvi svu svoju brigu, i on e te pokrijepiti: nee dati da ikada posrne pravednik. 24A njih ti, o Boe, strmoglavi u jamu grobnu! Krvoloci i varalice ni polovicu dana nee doivjeti! A ja se u tebe uzdam!