1Zborovoi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred aula pobjegao u peinu. 2Smiluj mi se, Boe, o smiluj se meni jer mi se dua utjee tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. 3Vapijem Bogu vinjemu, Bogu koji mi ini dobro. 4Nek' poalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one to me progone: neka Bog poalje dobrotu svoju i vjernost! 5Leim usred lavova koji prodiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im ma je naotren. 6Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! 7Mreu namjestie stopama mojim, stisnue duu moju; iskopae preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! 8Postojano je srce moje, Boe, postojano je srce moje; pjevat u i svirati. 9Probudi se, duo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit u zoru jutarnju. 10Hvalit u te, Gospode, meu narodima, meu pucima pjevat u tebi: 11jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. 12Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom!