1Zborovoi. Psalam. Davidov. 2Posluaj, Boe, moje albe glas; od strana dumanina ivot mi uvaj! 3titi me od mnotva opakih, sakrij od bjesnila zlotvora 4koji bruse jezike k'o maeve, otrovne rijei izbacuju kao strijele, 5da iz potaje rane neduna, da ga rane iznenada ne boje' se niega. 6Spremni su na djelo pakosno, snuju kako e kradom zamke staviti i govore: "Tko e nas vidjeti?" 7Snuju zlodjela, smiljene osnove kriju: pamet i srce ovjeje bezdan su duboki. 8No Bog ih ranjava strijelom, odjednom ih rane prekriju. 9Vlastiti jezik propast im donosi, kimaju glavom oni to ih vide: 10svi se boje, Boje djelo slave i misle o onom to on uini. 11Pravednik se raduje u Jahvi, njemu se utjee, i kliu svim srcem estiti.