1Zborovoi. Po napjevu "Ljiljani". Davidov. 2Spasi me, Boe: vode mi dooe do grla! 3U duboko blato zapadoh i nemam kamo nogu staviti; u duboku tonem vodu, pokrivaju me valovi. 4Iznemogoh od vikanja, grlo mi je promuklo, oi mi klonue Boga mog ekaju'. 5Brojniji su od vlasi na glavi mojoj oni koji me mrze nizato. Tvri su od kostiju mojih oni to mi se nepravedno protive: zar mogu vratiti to nisam oteo? 6Boe, ti znade bezumnost moju, moji ti grijesi nisu sakriti. 7Nek' se ne postide zbog mene koji se u te uzdaju, Gospode, Jahve nad Vojskama! Neka se ne posrame zbog mene koji trae tebe, Boe Izraelov! 8Jer zbog tebe podnesoh pogrdu, i stid mi pokri lice. 9Tuinac postadoh brai i stranac djeci majke svoje. 10Jer me izjela revnost za Dom tvoj i poruge onih koji se rugaju tebi padoe na me. 11Duu sam postom muio, okrenulo mi se u ruglo. 12Uzeh kostrijet za haljinu, i postah im igraka. 13Koji sjede na vratima protiv mene govore, vinopije mi rugalice poju. 14No tebi se molim, Jahve, u vrijeme milosti, Boe; po velikoj dobroti svojoj ti me uslii po svojoj vjernoj pomoi! 15Izvuci me iz blata da ne potonem, od onih koji me mrze izbavi me - iz voda dubokih. 16Nek' me ne pokriju valovi, nek' me ne proguta dubina, nek' bezdan ne zatvori usta nada mnom! 17Uslii me, Jahve, jer je dobrostiva milost tvoja, po velikom milosru pogledaj na me! 18Ne sakrivaj lica pred slugom svojim; jer sam u stisci, uslii me brzo! 19Priblii se dui mojoj i spasi je; zbog dumana mojih oslobodi me! 20Ti mi znade porugu, stid i sramotu, pred tvojim su oima svi koji me mue. 21Ruganje mi slomilo srce i klonuh; ekao sam da se tko saali nada mnom, ali ga ne bi; i da me tko utjei, ali ga ne naoh. 22U jelo mi ui umijeae, u mojoj me ei octom napojie. 23Nek' im stol bude zamka, a rtvene gozbe stupica! 24Nek' im potamne oi da ne vide, nek' im bokovi zasvagda oslabe! 25Izlij na njih ljutinu, ar tvoga gnjeva nek' ih zahvati! 26Njihova kua nek' opusti, u njihovu atoru nek' nitko ne stanuje! 27Jer su progonili koga ti pokara, bol poveae onomu koga ti rani. 28Na njihovu krivnju krivnju jo dodaj, ne opravdali se pred tobom! 29Nek' budu izbrisani iz knjige ivih, meu pravednike neka se ne broje! 30A ja sam jadnik i bolnik - nek' me titi tvoja pomo, o Boe! 31Boje u ime hvaliti popijevkom, hvalit u ga zahvalnicom. 32Bit e to milije Jahvi no bik rtveni, milije nego junac s papcima i rozima. 33Gledajte, ubogi, i radujte se, nek' vam oivi srce, svima koji Boga traite. 34Jer siromahe Jahve uje, on ne prezire suanja svojih. 35Neka ga hvale nebesa i zemlja, mora i sve to se u njima mie. 36Jer Bog e spasiti Sion - on e sagradit' gradove Judine - tu e oni stanovat', imati batinu. 37Batinit e ga potomci slugu njegovih; prebivat e u njemu oni to ljube ime Boje.