1Tebi si, Jahve, utjeem, ne daj da se ikada postidim! 2U pravdi me svojoj spasi i izbavi, prikloni uho k meni i spasi me! 3Budi mi hrid utoita i vrsta utvrda spasenja: jer ti si stijena i utvrda moja. 4Boe moj, istrgni me iz ruke zlotvora, iz ake silnika i tlaitelja: 5jer ti si, o Gospode, ufanje moje, Jahve, uzdanje od moje mladosti! 6Na te se oslanjam od utrobe; ti si mi zatitnik od majina krila: u te se svagda uzdam. 7Mnogima postadoh udo, jer ti si mi bio silna pomo. 8Usta mi bijahu puna tvoje hvale, slavie te svaki dan! 9Ne zabaci me u starosti: kad mi malaku sile, ne zapusti me! 10Jer govore o meni moji dumani, i koji me vrebaju slono se svjetuju: 11"Bog ga je napustio; progonite ga i uhvatite jer nema tko da ga spasi!" 12O Boe, ne stoj daleko od mene, Boe moj, pohitaj mi u pomo! 13Neka se postide i propadnu koji trae moj ivot; nek' se sramotom i stidom pokriju koji mi ele nesreu! 14A ja u se uvijek uzdati, iz dana u dan hvale' te sve vie. 15Ustima u navijetati pravednost tvoju, povazdan pomo tvoju: jer im ne znam broja. 16Kazivat u silu Jahvinu, Gospode, slavit u samo tvoju pravednost. 17Boe, ti mi bijae uitelj od mladosti moje, i sve do sada navijetam udesa tvoja. 18Ni u starosti, kad posijedim, Boe, ne zapusti me, da kazujem miicu tvoju narataju novom i svima buduima silu tvoju, 19i pravednost tvoju, Boe, koja see do neba, kojom uini velika djela. Boe, tko je kao ti! 20Trpljenja mnoga i velika bacio si na me: ali ti e me opet oiviti i opet me podii iz dubine zemlje. 21Poveaj dostojanstvo moje i opet me utjei: 22A ja u uz harfu slaviti tvoju vjernost, o Boe, svirat u ti u citaru, Svee Izraelov! 23Moje e usne klicati pjevaju' tebi i moja dua koju si spasio. 24I moj e jezik svagda slaviti pravdu tvoju, jer su postieni i posramljeni oni to trae moju nesreu.