1Psalam. Asafov Kako je dobar Bog estitima, Bog onima koji su ista srca! 2A meni umalo noge ne posrnue, zamalo koraci ne okliznue, 3jer zloincima zavidjeh motrei sreu grenika. 4Nikakvu patnju ne snose, pretilo je tijelo njihovo. 5Ne ive u mukama smrtnika, ljudske ih nevolje ne biju. 6Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu, a nasilje haljina koja ih pokriva. 7Iz pretila srca izlazi opakost njihova, srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama. 8Podsmjehuju se i zlobno govore, nasiljem prijete odozgo. 9Ustima na nebo nasru, a jezik se njihov obara na zemlju. 10Zato moj narod za njima leti i sre obilne vode 11pa veli: "Kako da dozna Bog? Spoznaje li Svevinji?" 12Eto, takvi su grenici: uvijek spokojni, bogatstvo zgru. 13Jesam li, dakle, samo ja uzalud uvao srce isto i u nedunosti prao ruke 14kad sam primao udarce svaki dan i kaznu jutro za jutrom? 15Da sam kazao: "Govorit u kao i oni", izdao bih rod sinova tvojih. 16Promiljah tada da bih spoznao: al' mi se uini muno u oima mojim 17sve dok ne naoh ulaz u Boje svetinje pa prozreh kakav im je svretak. 18Zaista, na klizavu stazu ti ih postavlja, u propast ih obara. 19Kako uas propadoe, nestae, uas ih izjede! 20Kao to ovjek prezire san kad se probudi, tako e, Gospode, prezreti lik im kada ustane. 21Kad mi dua bijae ojaena, a bubrezi probodeni, 22bezumnik bijah bez razbora, k'o ivine pred tobom. 23Al' u odsad uvijek biti s tobom, jer ti prihvati desnicu moju: 24vodit e me po naumu svojem da me zatim uzme u slavu svoju. 25Koga ja imam u nebu osim tebe? Kad sam s tobom, ne veselim se zemlji. 26Malaksalo mi tijelo i srce: okrilje srca moga, i batino moja, o Boe, dovijeka! 27Doista, propast e oni koji se udaljuju od tebe, istrebljuje svakog tko ti se iznevjeri. 28A meni je milina biti u Bojoj blizini, imati sklonite svoje u Jahvi. Pripovijedat u sva tvoja djela na vratima Keri sionske.