1Pouna pjesma. Asafova. Zato si, Boe, posve zabacio, zato kipti gnjevom na ovce pae svoje? 2Sjeti se zajednice koju si davno stekao, plemena koje namae kao svoju batinu i brda Siona gdje si ator svoj udario! 3Korakni k ruevinama vjenim - sve je u Svetitu razorio neprijatelj. 4Protivnici tvoji vikahu posred skuptine tvoje, znakove svoje postavie k'o pobjedne znakove. 5Bijahu kao oni koji mau sjekirom po gutari, 6sjekirom i maljem vrata mu razbijali. 7Ognju predadoe Svetite tvoje, do zemlje oskvrnue Prebivalite tvoga imena. 8Rekoe u srcu: "Istrijebimo ih zajedno; spalite sva svetita Boja na zemlji!" 9Ne vidimo znakova svojih, proroka vie nema, i nitko meu nama ne zna dokle ... 10Dokle e se jo, o Boe, dumanin rugati? Hoe li protivnik dovijeka prezirati ime tvoje? 11Zato povlai ruku, zato u krilu sakriva desnicu svoju? 12No Bog je moj kralj od davnine, on koji posred zemlje spasava! 13Ti svojom silom rasjee more, smrska glave nakazama u vodi. 14Ti si Levijatanu glave zdrobio, dao ga za hranu nemanima morskim. 15Ti si dao da provre izvor i bujica, ti si presuio rijeke nepresune. 16Tvoj je dan i no je tvoja, ti uvrsti mjesec i sunce; 17ti sazda sve granice zemlji, ti stvori ljeto i zimu. 18Spomeni se ovoga: dumanin ti se rugae, Jahve, i bezumni narod pogrdi ime tvoje. 19Ne predaj jastrebu ivot grlice svoje, i ivot svojih siromaha ne zaboravi zauvijek! 20Pogledaj na Savez svoj, jer svi su zakuci zemlje puni tmina i nasilja. 21Ne daj da jadnik otie postien: neka siromah i ubog hvale ime tvoje! 22Ustani, Boe, zauzmi se za svoju parnicu, spomeni se pogrde koju ti bezumnik svaki dan nanosi. 23Ne zaboravi vike neprijatelja svojih: buka buntovnika jo se die k tebi!