1Zborovoi. Po Jedutunu. Asafov. Psalam. 2Glasom svojim Bogu vapijem, glas mi se Bogu die i on me uje. 3U dan nevolje traim Gospodina, nou mi se ruka neumorno prua k njemu, ne moe se utjeit' dua moja. 4Spominjem se Boga i uzdiem; kad razmiljam, daha mi nestane. 5Vjee moje dri, potresen sam, ne mogu govoriti. 6Mislim na drevne dane i sjeam se davnih godina; 7razmiljam nou u srcu, mislim, i duh moj ispituje: 8"Hoe li Gospodin odbaciti zauvijek i hoe li ikad jo biti milostiv? 9Je li njegova dobrota minula zauvijek, njegovo obeanje propalo za sva pokoljenja? 10Zar Bog je zaboravio da se smiluje, ili je gnjevan zatvorio smilovanje svoje?" 11I govorim: "Ovo je bol moja: promijenila se desnica Vinjega." 12Spominjem se djela Jahvinih, sjeam se tvojih pradavnih udesa. 13Promatram sva djela tvoja, razmatram ono to si uinio. 14Svet je tvoj put, o Boe: koji je bog tako velik kao Bog na? 15Ti si Bog koji udesa stvara, na pucima si pokazao silu svoju. 16Miicom si izbavio narod svoj, sinove Jakovljeve i Josipove. 17Vode te ugledae, Boe, ugledae te vode i ustuknue, bezdani se uzburkae. 18Oblaci prosue vode, oblaci zatutnjie gromom i tvoje strijele poletjee. 19Grmljavina tvoja u vihoru zaori, munje rasvijetlie krug zemaljski, zemlja se zatrese i zadrhta. 20Kroz more put se otvori tebi i tvoja staza kroz vode goleme, a tragova tvojih nitko ne vidje. 21Ti si svoj narod vodio kao stado rukama Mojsija i Arona.