1Pouna pjesma. Asafova. Posluaj, narode moj, moju nauku, prikloni uho rijeima usta mojih! 2Otvorit u svoja usta na pouku, iznijet u tajne iz vremena davnih. 3Ono to usmo i saznasmo, to nam kazivahu oci, 4neemo kriti djeci njihovoj, predat emo buduem koljenu: slavu Jahvinu i silu njegovu i djela udesna to ih uini. 5Svjedoanstvo podie on u Jakovu, Zakon postavi u Izraelu, da ono to naredi ocima naim oni djeci svojoj objave, 6da sazna budui narataj, i sinovi koji e se roditi da djeci svojoj kazuju 7da u Boga ufanje svoje stave i ne zaborave djela Bojih, ve da vre zapovijedi njegove, 8kako ne bi bili, kao oci njihovi, narataj buntovan, prkosan - narataj srcem nestalan i duhom Bogu nevjeran. 9Sinovi Efrajimovi, ratnici s lukom, u dan bitke okrenue lea. 10Saveza s Bogom ne odrae i ne htjedoe hoditi po Zakonu njegovu. 11Zaboravie na djela njegova, na udesa koja im pokaza. 12Pred njihovim ocima inio je znakove u Egiptu, u Soanskom polju. 13On more razdijeli i njih prevede, vode kao nasip uzdie. 14Danju ih vodio oblakom, a svu no ognjem blistavim. 15U pustinji hrid prolomi i napoji ih obilno kao iz bezdana. 16Iz stijene izbi potoke te izvede vode k'o velike rijeke. 17A oni jednako grijeie, prkosie Vinjem u pustinji. 18Boga su kuali u srcima svojim itu' jela svojoj pohlepnosti. 19Prigovarali su Bogu i pitali: "Moe li Gospod stol u pustinji prostrti? 20Eno, udari u hrid, i voda potee i provree potoci: a moe li dati i kruha, i mesa pruiti svome narodu?" 21Kad to zau Jahve, gnjevom usplamtje: oganj se raspali protiv Jakova, srdba se razjari protiv Izraela, 22jer ne vjerovae Bogu niti se u njegovu pomo uzdae. 23Pa ozgo naredi oblaku i otvori brane nebeske, 24k'o kiu prosu na njih manu da jedu i nahrani ih kruhom nebeskim. 25ovjek blagovae kruh Jakih; on im dade hrane do sitosti. 26Probudi na nebu vjetar istoni i svojom silom junjak dovede. 27Prosu na njih mesa k'o praine i ptice krilatice k'o pijeska morskoga. 28Padoe usred njihova tabora i oko atora njihovih. 29Jeli su i nasitili se, elju njihovu on im ispuni. 30Jo nisu svoju utaili pohlepu i jelo im jo bjee u ustima, 31kad se srdba Boja na njih raspali: pokosi smru prvake njihove i mladie pobi Izraelove. 32Uza sve to grijeie dalje i ne vjerovae u udesna djela njegova. 33I skona im dane jednim dahom i njihova ljeta naglim svretkom. 34Kad ih ubijae, traie ga i opet pitahu za Boga; 35spominjahu se da je Bog hridina njihova i Svevinji njihov otkupitelj. 36Ali ga opet ustima svojim varahu i jezikom svojim lagahu njemu. 37Njihovo srce s njime ne bijae, nit' bijahu vjerni Savezu njegovu. 38A on im milosrdno grijeh pratao i nije ih posmicao; esto je gnjev svoj susprezao da ne plane svom jarou. 39Spominjao se da su put i dah koji odlazi i ne vraa se vie. 40Koliko mu prkosie u pustinji i alostie ga u samotnom kraju! 41Sve nanovo iskuavahu Boga i vrijeahu Sveca Izraelova 42ne spominju' se ruke njegove ni dana kad ih od dumana izbavi, 43ni znakova njegovih u Egiptu, ni udesnih djela u polju Soanskom. 44U krv im pretvori rijeke i potoke, da ne piju. 45Posla na njih obade da ih deru i abe da ih more. 46I predade skakavcu etvu njihovu, i plod muke njihove derau. 47Vinograde im tuom udari, a mrazom smokvike njihove. 48I predade gradu njihova goveda i munjama stada njihova. 49Obori na njih svu estinu gnjeva svog, jarost, bijes i nevolju: posla na njih anele nesree. 50I put gnjevu svojem otvori: ne potedje im ivot od smrti, ivotinje im izrui poasti. 51Pobi u Egiptu sve prvoroeno, prvence u atorju Hamovu. 52I povede narod svoj kao ovce i voae ih kao stado kroz pustinju. 53Pouzdano ih je vodio te se nisu bojali, a more je prekrilo dumane njihove. 54U Svetu zemlju svoju on ih odvede, na bregove to mu ih osvoji desnica. 55Pred njima istjera pogane, konopom im podijeli batinu, pod atorjem njihovim naseli plemena izraelska. 56A oni iskuavali i gnjevili Boga Vinjega i nisu drali zapovijedi njegovih. 57Otpadoe, iznevjerie se k'o oci njihovi, k'o luk nepouzdan oni zatajie. 58Na gnjev ga nagnae svojim uzviicama, na ljubomor navedoe kumirima svojim. 59Bog vidje i gnjevom planu, odbaci posve Izraela. 60I napusti boravite svoje u ilu, ator u kojem prebivae s ljudima. 61Preda u ropstvo snagu svoju i svoju diku u ruke dumanske. 62Narod svoj prepusti mau, raspali se na svoju batinu. 63Mladie njihove oganj proguta, ne udae se djevice njihove. 64Sveenici njihovi padoe od maa, ne zaplakae udove njihove. 65Tad se k'o oda sna trgnu Gospodin, k'o ratnik vinom savladan. 66Udari otraga dumane svoje, sramotu im vjeitu zadade. 67On odbaci ator Josipov i Efrajimovo pleme ne odabra, 68ve odabra pleme Judino i goru Sion koja mu omilje. 69Sagradi Svetite k'o nebo visoko, k'o zemlju utemelji ga dovijeka. 70Izabra Davida, slugu svojega, uze ga od torova ovjih; 71odvede ga od ovaca dojilica da pase Jakova, narod njegov, Izraela, batinu njegovu. 72I pasao ih je srcem estitim i briljivim rukama vodio.