1Pjesma. Psalam. Asafov. 2Ne uti, Jahve, ne budi nijem i nemoj mirovati, Boe! 3Jer evo: dumani tvoji bue, i mrzitelji tvoji glave podiu. 4Protiv naroda se tvoga rote i svjetuju se protiv tienika tvojih. 5Govore: "Doite, zatrimo ih da ne budu narod, nek' se ime Izrael vie ne spominje!" 6Zaista, jednoduno se svjetuju i protiv tebe savez sklopie: 7atori edomski i Jimaelci, Moapci i Hagrijci, 8Gebal i Amon i Amalek, Filisteja sa stanovnicima Tira. 9I Asirci se s njima udruie, pruie ruke potomcima Lotovim. 10Uini njima k'o Midjancima, k'o Siseri i Jabinu na potoku Kionu: 11koji padoe blizu En-Dora i postae gnojivo njivi. 12K'o Oreb i Zeb neka budu knezovi njihovi, kao Zebah i Salmuna nek' budu sve voe njihove 13koji jednoduno vikahu: "Osvojimo krajeve Boje!" 14Daj, o Boe, da budu kao kovitlac, kao pljeva koju nosi vjetar. 15Kao to oganj prodire umu, kao to plamen saie bregove, 16tako ih goni olujom svojom, prestravi ih svojom estinom! 17Pokrij im lice sramotom, da trae tvoje ime, Jahve! 18Neka se stide i plae navijek, neka se posrame i neka izginu! 19Nek' znaju: ti si komu je ime Jahve, jedini Vinji nada svom zemljom.