1Molitva. Mojsija, sluge Bojega. Jahve, ti nam bijae okrilje od koljena do koljena. 2Prije nego se rodie bregovi, prije nego postade kopno i krug zemaljski, od vijeka do vijeka, Boe, ti jesi! 3Smrtnike u prah vraa i veli: "Vratite se, sinovi ljudski!" 4Jer je tisuu godina u oima tvojim k'o jueranji dan koji je minuo i kao straa nona. 5Razgoni ih k'o jutarnji san, kao trava su to se zeleni: 6jutrom cvate i sva se zeleni, a uveer - ve se sui i vene. 7Zaista, izjeda nas tvoja srdba i zbunjuje ljutina tvoja. 8Nae si grijehe stavio pred svoje oi, nae potajne grijehe na svjetlost lica svojega. 9Jer svi nai dani prooe u gnjevu tvojemu, kao uzdah dovrismo godine svoje. 10Zbroj nae dobi sedamdeset je godina, ako smo snani, i osamdeset; a veina od njih muka je i nitavost: jer prolaze brzo i mi letimo odavle. 11Tko e mjeriti estinu gnjeva tvojega, tko proniknuti srdbu tvoju? 12Naui nas dane nae brojiti, da steknemo mudro srce. 13Vrati se k nama, Jahve! Ta dokle e? Milostiv budi slugama svojim! 14Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim, da kliemo i da se veselimo u sve dane! 15Obraduj nas za dane kad si nas ibao, za ljeta kad smo stradali! 16Neka se na slugama tvojim pokae djelo tvoje i tvoja slava na djeci njihovoj! 17Dobrota Jahve, Boga naega, nek' bude nad nama daj da nam uspije djelo naih ruku, djelo ruku naih nek' uspije.