1Ti to prebiva pod zatitom Vinjega, to poiva u sjeni Svemoguega, 2reci Jahvi: "Zaklone moj! Utvrdo moja! Boe moj u koga se uzdam!" 3Jer on e te osloboditi od zamke ptiarske, od kuge pogubne. 4Svojim e te krilima zatititi i pod njegova e se krila skloniti: Vjernost je njegova tit i obrana! 5Nee se bojati straila nonoga ni strelice to leti danju, 6ni kuge to se ulja kroz tmine, ni poasti to hara o podne. 7Pa nek' padaju tisue kraj tebe, deseci tisua s desne tvoje, tebi se nee primai! 8Tek to okom pogleda, ve e vidjeti plau grenika. 9Jer Jahve je zaklon tvoj, Vinjega odabra sebi za okrilje. 10Nee te snai nesrea, nevolja se nee prikuiti atoru tvojemu. 11Jer anelima svojim zapovjedi da te uvaju na svim putima tvojim. 12Na rukama e te nositi da se ne spotakne o kamen. 13Nogom e gaziti lava i ljuticu, zgazit e lavia i zmiju. 14Izbavit u ga jer me ljubi, zakrilit ga jer poznaje ime moje. 15Zazvat e me, a ja u ga usliiti, s njim u biti u nevolji, spasit u ga i proslaviti. 16Nasitit u ga danima mnogim, pokazat' mu spasenje svoje."