1Boe osvetnie, Jahve, Boe osvetnie, pokai se. 2Ustani ti to sudi zemlju, po zasluzi plati oholima! 3Dokle e bezboci, Jahve, dokle e se bezboci hvastati? 4Dokle e brbljati, drsko govoriti, dokle e se bezakonici hvastati? 5Tlae narod tvoj, Jahve, i batinu tvoju pritiu; 6kolju udovicu i pridolicu, sirotama ivot oduzimlju 7i govore: "Jahve ne vidi! Ne opaa Bog Jakovljev!" 8Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ete se urazumiti? 9Onaj to uho zasadi da ne uje? Koji stvori oko da ne vidi? 10Onaj to odgaja narode da ne kazni - Onaj to ljude ui mudrosti? 11Jahve poznaje namisli ljudske: one su isprazne. 12Blago onom koga ti pouava, Jahve, i ui Zakonu svojemu: 13da mu mir udijeli od nesretnih dana, dok se grob kopa zlikovcu. 14Jer nee Jahve odbaciti naroda svojega i svoje batine nee napustiti; 15jer e se pravo dosuditi pravednosti i za njom e ii svi estiti srcem. 16Tko e ustati za me protiv zlotvora? Tko e se zauzeti za me protiv zloinaca? 17Da mi Jahve ne pomae, brzo bih siao u mjesto tiine. 18im pomislim: "Noga mi posre", dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. 19Kad se skupe tjeskobe u srcu mome, tvoje mi utjehe duu vesele. 20Zar je bezbono sudite u savezu s tobom kad nevolje stvara pod izlikom zakona? 21Nek' samo pritiu duu pravednog, nek' osuuju krv nedunu: 22Jahve mi je utvrda, Bog - hrid utoita moga. 23Platit e im bezakonje njihovo, njihovom e ih zloom istrijebiti, istrijebit e ih Jahve, Bog na.