1Istinu govorim u Kristu, ne laem; susvjedok mi je savjest moja u Duhu Svetom: 2silna mi je tuga i neprekidna bol u srcu. 3Da, htio bih ja sam proklet biti, odvojen od Krista, za brau svoju, sunarodnjake svoje po tijelu. 4Oni su Izraelci, njihovo je posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogotovlje, i obeanja; 5njihovi su i oci, od njih je, po tijelu, i Krist, koji je iznad svega, Bog blagoslovljen u vjekove. Amen. 6Ali ne kao da se izjalovila rije Boja. Jer nisu Izrael svi koji potjeu od Izraela; 7i nisu svi djeca Abrahamova zato to su njegovo potomstvo, nego po Izaku e ti se nazivati potomstvo; 8to jest: djeca tijela nisu i djeca Boja, nego - djeca obeanja raunaju se u potomstvo. 9Evo doista rijei obeanja: U ovo u doba doi i Sara e imati sina. 10Ali ne samo to! I Rebeka je s jednim, s Izakom, ocem naim, zanijela. 11Pa kad jo blizanci ne bijahu roeni niti uinie to dobro ili zlo - da bi trajnom ostala odluka Boja o izabranju: 12ne po djelima, nego po onome tko poziva - reeno joj je: Stariji e sluiti mlaemu, 13kako je pisano: Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu. 14to emo dakle rei? Moda da u Boga ima nepravde? Nipoto! 15Ta Mojsiju veli: Smilovat u se komu hou da se smilujem; saalit u se nad kim hou da se saalim. 16Nije dakle do onoga koji hoe ni do onoga koji tri, nego do Boga koji se smiluje. 17Jer Pismo veli faraonu: Zato te upravo podigoh da na tebi pokaem svoju mo i da se razglasi ime moje po svoj zemlji. 18Tako dakle: smiluje se komu hoe, a otvrdnjuje koga hoe. 19Da, rei e mi: to se onda jo tui? Ta tko se to volji njegovoj odupro? 20ovjee, tko si ti zapravo da se pravda s Bogom? Zar da djelo rekne tvorcu: "to si me ovakvim nainio?" 21Ili zar lonar nema vlasti nad glinom da od istoga tijesta naini posudu sad asnu, sad neasnu. 22A to ako je Bog, hotei oitovati gnjev i obznaniti svoju mo u silnoj strpljivosti podnosio posude gnjeva, dozrele za propast, 23da obznani bogatstvo slave svoje na posudama milosra, koje unaprijed pripravi za slavu, 24na nama koje pozva ne samo izmeu idova nego i izmeu pogana? 25Tako i u Hoeji veli: Ne-narod moj prozvat u narodom mojim i Neljubljenu ljubljenom. 26Na mjestu gdje im je reeno: Vi niste moj narod prozvat e se sinovi Boga ivoga. 27Izaija pak proglasuje o Izraelu: Zaista, sinova e Izraelovih brojem biti kao pijeska morskog - Ostatak e se spasiti; 28jer rije e ispuniti i uskoro izvriti Gospodin na zemlji. 29Tako je Izaija i prorekao: Da nam Gospodin nad Vojskama ne ostavi sjeme, ko Sodoma bismo bili i Gomori nalik. 30to emo dakle rei? Da pogani koji nisu traili pravednosti stekoe pravednost, pravednost po vjeri. 31Izrael pak koji je traio neki zakon pravednosti, nije do zakona dopro. 32Zato? Jer nije traio po vjeri, nego kao po djelima. Spotakoe se o kamen spoticanja, 33kao to je pisano: Evo postavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja. Ali tko u nj vjeruje, nee se postidjeti.