1Onda e joj Noemi, svekrva njezina: "Keri moja, da ti potraim mirno mjesto gdje bi mogla biti sretna? 2Vidi, Boaz, s ijim si se poslenicima nala, na je roak. Evo, on e noas vijati jeam na gumnu. 3Umij se ti i namai, lijepo se odjeni pa idi na gumno. Ne daj da te prepozna prije nego to se najede i napije. 4Kad bude lijegao, dobro pazi gdje e lei; pa kad legne, otii onamo, podigni mu pokriva s nogu i lezi ondje! Tada e ti on rei to ti je initi." 5Ona joj odgovori: "Uinit u sve kako mi kae." 6I sie na gumno i uini sve kako joj je svekrva naredila. 7A Boaz, poto je jeo i pio i tako se odobrovoljio, ode i lee kraj stoga. Onda ona prie polako, otkri mu noge i lee. 8Kad bijae oko ponoi, tre se ovjek i obrnu se, i gle: ena lei do njegovih nogu. 9"Tko si?" - upita on, a ona odgovori: "Ja sam Ruta, slukinja tvoja. Rairi skut svoje haljine na slukinju svoju jer si mi skrbnik." 10"Blagoslovio te Jahve, keri moja!" - doeka on. "Ovaj drugi tvoj in milosti jo je vredniji od prvoga, jer se nisi trudila da slijedi mlade poslenike, bili oni bogati ili siromani. 11I zato se, keri moja, sada ne plai: uinit u ti sve to zatrai, jer sva vrata moga naroda znaju da si estita ena. 12Jest, uistinu sam ti skrbnik; ali postoji jo blii od mene. 13Ostani noas; ako te sutra ujutro on kao skrbnik htjedne uzeti, dobro, neka te uzme; a ne htjedne li, uzet u te ja, tako mi Jahve! Spavaj do jutra." 14I spavae ona do njegovih nogu do jutra. On ustade prije nego to mogae ovjek ovjeka razaznati jer miljae: "Ne treba da znaju da je ena bila na gumnu." 15I kaza joj: "Daj ogrta to je na tebi i dri ga dobro." Ona ga pridra, a on joj nasu est mjerica jema i naprti joj. I ode ona u grad. 16Kad je stigla, upita je svekrva: "to je s tobom, keri moja?" A ona joj pripovjedi sve to je uinio za nju. 17I nadoveza: "Ovih est mjerica jema dade mi kazujui: 'Ne smije se vratiti svekrvi praznih ruku.'" 18Nato e joj Noemi: "Budi mirna, keri moja, dok ne vidi to e biti: jer nee on imati spokoja dok sve jo danas ne dokraji."