1- Ja sam cvijet aronski, ljiljan u dolu. 2- to je ljiljan meu trnjem, to je prijateljica moja meu djevojkama. 3- to je jabuka meu umskim stablima, to je dragi moj meu mladiima; bila sam eljna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. 4Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. 5Okrijepite me kolaima, osvjeite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. 6Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 7- Keri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 8Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijee brda, preskakuje breuljke. 9Dragi je moj kao srna, on je kao jelene. Evo ga za naim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz reetke. 10Dragi moj podie glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doi, 11jer evo, zima je ve minula, kia je prola i nestala. 12Cvijee se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doe i glas se grliin uje u naem kraju. 13Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, mirie. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doi. 14Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovitima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti ujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." 15Pohvatajte lisice, male lisice to oteuju vinograde, nae vinograde u cvatu. 16Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meu ljiljanima. 17Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.