1Po leaju svome, u noima, traila sam onoga koga ljubi dua moja, traila sam ga, ali ga nisam nala. 2Ustat u dakle i optrati grad, po ulicama i trgovima trait u onoga koga ljubi dua moja: traila sam ga, ali ga nisam nala. 3Sretoe me uvari koji grad obilaze: "Vidjeste li onoga koga ljubi dua moja?" 4Tek to pooh od njih, naoh onoga koga ljubi dua moja. Uhvatila sam ga i neu ga pustiti, dok ga ne uvedem u kuu majke svoje, u lonicu roditeljke svoje. 5Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, srnama i koutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 6to se to die iz pustinje kao stup dima iz kada smirne i tamjana i svih praaka mirodijskih? 7Gle, to je nosiljka Salomonova, oko nje ezdeset krnih momaka izmeu najkrnijih u Izraelu. 8Svi su vini maevima, za rat su izvjebani, svakome je sablja o boku zbog opasnosti nonih. 9Sebi je prijestolje nainio kralj Salomon od drveta libanskoga. 10Stupove je napravio od srebra, naslon od zlata, sjedite od grimiza, unutra je sve ukraeno ljubavlju keri jeruzalemskih. 11Izaite, keri sionske, i vidite kralja Salomona pod dijademom kojim ga mati ovjenala na dan svadbe njegove, na dan radosti njegova srca.