1Kako si lijepa, prijateljice moja, kako si lijepa! Ima oi kao golubica (kad gleda) ispod koprene. Kosa ti je kao stado koza to izaoe na brdo Gilead. 2Zubi su ti kao stado ovaca ostrienih kad s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 3Usne su tvoje kao trake od grimiza i rijei su tvoje draesne, kao krike mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 4Vrat ti je kao kula Davidova, za obranu sagraena: tisuu titova visi na njoj, sve oklopi junaki. 5Tvoje su dvije dojke kao dva laneta, blizanca koutina, to pasu meu ljiljanima. 6Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, poi u na brdo smirne, na breuljak tamjana. 7Sva si lijepa, prijateljice moja, i nema mane na tebi. 8Poi sa mnom s Libana, nevjesto, poi sa mnom s Libana. Sii s vrha Amane, s vrha Senira i Hermona, iz lavljih spilja, s planina leopardskih. 9Srce si mi ranila, sestro moja, nevjesto, srce si mi ranila jednim pogledom svojim, jednim samim biserom kolajne svoje. 10Kako je slatka ljubav tvoja, sestro moja, nevjesto! Slaa je ljubav tvoja od vina, a miris ulja tvojih ugodniji od svih mirisa. 11S usana tvojih, nevjesto, sae kapa, pod jezikom ti je med i mlijeko, a miris je haljina tvojih kao miris libanski. 12Ti si vrt zatvoren, sestro moja, nevjesto, vrt zatvoren i zdenac zapeaen. 13Mladice su tvoje vrt mogranja pun biranih plodova: 14nard i afran, mirisna trska i cimet, sa svim stabljikama tamjanovim, smirna i aloj s najboljim mirisima. 15Zdenac je u mom vrtu, izvor ive vode koja tee s Libana. 16Ustani, sjevernjae, duni, juni vjetre, duni nad vrtom mojim, neka poteku njegovi mirisi. Neka dragi moj doe u vrt svoj, neka jede najbolje plodove u njemu.