1Kamo je otiao dragi tvoj, o najljepa meu enama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga traimo s tobom? 2Dragi je moj siao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane. 3Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meu ljiljanima. 4Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strana kao vojska pod zastavama. 5Odvrati oi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada. 6Zubi su ti kao stado ovaca ostrienih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena. 7Kao krike mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom. 8Ima ezdeset kraljica, osamdeset inoa, a djevojaka ni broja se ne zna. 9Ali je samo jedna golubica moja, savrena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaenom, a kraljice i inoe hvale su joj izrekle. 10Tko je ova koja dolazi kao to zora svie, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strana kao vojska pod zastavama? 11Sioh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji. 12Ne znam kako, tek elja moja pope me na kola naroda mog kneevskog.