1Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! to ete vidjeti na Sulamki koja plee u dva zbora? 2Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, keri kneevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. 3Pupak ti je kao okrugla aa koja nikad nije bez pia. Trbuh ti je kao stog penice ograen ljiljanima. 4Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca koutina. 5Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oi su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska to gleda prema Damasku. 6Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. 7Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, meu milinama! 8Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. 9Rekoh: popet u se na palmu da dohvatim vrke njezine, a grudi e tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. 10Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao to tee na usnama usnulih. 11Ja pripadam dragome svome i on je eljan mene. 12Doi, dragi moj, ii emo u polja, noivat emo u selima. 13Jutrom emo ii u vinograde da vidimo pupa li loza, zamee li se groe, jesu li procvali mogranji. Tamo u ti dati ljubav svoju. 14Mandragore ire miris, u naim kuama ima svakog voa, novoga i starog, za te sam ga uvala, o najdrai moj!