1O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, nala bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao. 2Povela bih te i uvela u kuu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja. 3Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. 4Zaklinjem vas, keri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! 5Tko je ta to dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja. 6Stavi me kao znak na srce, kao peat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. ar je njezin ar vatre i plamena Jahvina. 7Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve to u kui ima, taj bi navukao prezir na sebe. 8Imamo malu sestru koja jo nema grudi, to emo initi sa svojom sestrom kad bude rije o njoj? 9Ako bude poput zida, sagradit emo na njemu krunite od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit emo ih cedrovim daskama. 10Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oima njegovim kao ona to nae smirenje. 11Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je uvarima i svaki mora donijeti za urod tisuu srebrnjaka. 12Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisua, a dvjesta onima to uvaju plodove. 13O ti, koja boravi u vrtovima, drugovi sluaju glas tvoj, daj da ga i ja ujem! 14Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelene na gorama mirisnim!